Svečanost je otvorena procesijom i ulaznom pjesmom uz orguljsku pratnju predsjednice Ekumenskog foruma europskih kršćanki Ane Slačanac te dobrodošlicom župnika Vrabeca.

U molitvenom zajedništvu s vjernicima Evangeličke Crkve (augsburške vjeroispovijesti) i kršćanima Osijeka sudjelovali su: predsjednik Ekumenske koordinacije osječke regije Đakovačko-osječke nadbiskupije prof. dr. sc. Antun Japundžić, profesor Ekumenske teologije na đakovačkom KBF-u, biskup Reformirane kršćanske kalvinske Crkve u RH Péter Szenn, predstavnik Srpske pravoslavne Crkve jerej Goran Todorović, paroh bjelobrdski te iz Katoličke Crkve: gvardijan kapucinskog Samostana sv. Jakova fra Juro Šimić, OFMCap, župni vikar konkatedralne Župe sv. Petra i Pavla vlč. Filip Sertić, dr. don Dejan Turza, doktor ekumenske teologije i svećenik Kotorske biskupije te Krešimir Stjepan Pećar, potpredsjednik Katoličke laičke zajednice „Molitva i Riječ“.

Bogoslužje se sastojalo od: slavljenja Boga pjevanjem, psalama (Ps 24, 1-6; Ps 33, 20), biblijskih čitanja i razmatranja Božje riječi (Rim 8, 24-25; Iv 17, 20-26; Ef 4, 1-6), zajedničke molitve „Vjerovanja“ i „Molitve Gospodnje“ propovijedi te je zaključeno svečanim blagoslovom i pjevanjem „Kriste, Bože, premili“ (1664., Johann R. Ahle).

„Molitvena osmina za jedinstvo kršćana poziva nas da preusmjerimo žarište pažnje s podjela na naše zajedničko poslanje. Poziva crkve različitih tradicija da zajedno tražimo i izražavamo jedinstvo u molitvi“, uvodno je istaknuo evangelički župnik podsjetivši: „Materijale za Svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana 2026. pripremila su braća i sestre iz Armenske Apostolske Pravoslavne Crkve, Armenske Katoličke Crkve i Evanđeoske Crkve Armenije pod biblijskim geslom: ‘Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svoga poziva!’ (Ef 4, 4). Današnji četvrti dan razmatramo temu: ‘Pozvani na jednu nadu svog poziva!’ O tome večeras želimo promišljati uz Riječ Božju, molitvu i pjevanje. Neka nam Bog za to podari svog Duha!“

U propovijedi Vrabec je približio ozbiljnost Pavlovljeve ostavštine u aktualnoj stvarnosti podsjetivši na riječi: „Zaklinjem vas živite dostojno poziva kojim ste pozvani! Podnosite jedni druge u ljubavi; trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!“. „Ovo uopće ne zvuči kao stroga opomena. Nema ni traga kritici ili prijekoru. Naprotiv, apostol izričito potvrđuje kršćanima u Efezu da ih je Bog pozvao da pripadaju zajednici Isusa Krista. Neka taj poziv učine vidljivim i opipljivim u njihovom svakodnevnom životu: ‘Živite ono što jeste!’ Ili, kako kasnije piše u Poslanici Efežanima: ‘Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite!’ Što apostol Pavao misli kada poručuje da živimo dostojno poziva kojim smo pozvani, objašnjava nam govoreći o dva područja: kako se odnosimo prema drugim ljudima, uključujući, ali ne ograničavajući se na crkvu; i kako održavamo jedinstvo u zajednici i crkvi.“

„Jasno je da se malo toga promijenilo u dvije tisuće godina. Kakva bi radosna i blagotvorna mjesta bila obitelj, škola, radno mjesto, politika – da ne zaboravimo crkvu – kada bismo svi – ili barem većina ljudi – poslušali apostolov poticaj! Kako bi drukčije izgledao naš svijet kada bi u njemu vladali: poniznost, blagost, strpljenje i podnošenje jedni drugih u ljubavi. ‘Jedno tijelo i jedan Duh – kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva!’ – biblijsko je geslo ovog četvrtog dana i cijele ovogodišnje Molitvene osmine. Isusova crkva nije savršena organizacija. Ona je organizam, poput tijela, koje je u jedinstvu upravo zato što životni ciklus prožima sve njegove udove i organe – članove. Postoje mnoge slike i parabole za Isusovu crkvu. Ali, slika tijela čini se najprikladnijom. Naše tijelo ima skriveno središte koje sve određuje. I to središte postoji i u životu crkve. To središte, naše središte, nije nitko drugi nego Isus Krist. Teškoće u Crkvi ne proizlaze iz nedostatka financija, teološke izobrazbe ili programa i projekata, već iz nedostatka ozbiljnosti i povjerenja u Isusa Krista. Bez te ozbiljnosti Crkva će proći kroz teška vremena. Naše crkve blagoslovljene su nevjerojatnim brojem darova i talenata, koji mogu postati bogatstvo za svijet samo u pomirenom zajedništvu“, razložio je Vrabec te zaključio: „Najvažnije na ovom putu prema pomirenoj zajednici već je učinjeno – hvala Bogu po našem zajedničkom Gospodinu Isusu Kristu! I zato budimo sretni i zahvalni što smo i večeras ovdje zajedno i ne posustajmo na zajedničkom putu u kojemu smo poodmakli, ali nam je i nadalje još preostalo hoditi prema jednoj zajednici u Isusu Kristu“, kazao je propovjednik.

Domaćin Vrabec zamolio je za riječ predstavnike kršćanskih denominacija, a između njihova obraćanja puk je pjevao: „Kriste Kralju, mir i jedinstvo podaj Crkvi svojoj kršćanskoj“.

Biskup RKKC P. Szenn pročitao je redak Pavlovljeve poslanice (Ef 4,3) „Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira!“ naglasivši kako je mir unutar vlastitog srca temelj jedinstva unutar Crkve, a mir valja objaviti i mirom živjeti: „Ljudi koji nemaju mir u crkvi uvijek žele mir od onih koji ga imaju. Jako trebamo paziti da ne postanemo ohrabreni i gledamo pasivno one koji nemaju mir! Zapamtimo da je nama Gospodin Isus Krist darivao oprost grijeha i život vječni te isto tako i mir, koji nadilazi svaki ljudski razum, i on je nastanjen u našim srcima, životima. Sve što je Božji blagoslov, koliko god ga dijelili drugima, nama više ostaje. Ne budimo škrti s mirom Božjim, dostojno ga neprestano dijelimo neprestano jedni drugima! Zahvaljujem što sam i danas taj mir primio, dijelimo ga na slavu Božju svjedočeći o Onomu koji nas je pozvao, poslao i drži za život vječni.“

Predstavnik Katoličke Crkve Filip Sertić prenio je pozdrav konkatedralnog župnika Mateja Glavice te promišljao o stihu 4. molitvenog dana (Ef 4,4) ‘Jedno tijelo i jedan Duh’: „Razmislimo, to može biti osnova naše vjere u Boga i polazište za naše zajedništvo. To je dobri Bog koji nam je u milosti obraćenja po krštenju i milosti silaska Duha Svetoga donio sebe da ga možemo dijeliti drugima. Nek’ nas dobri Bog potakne u ovomu razmišljanju da se sjetimo kako je u našem odvajanju od Boga naša osobna molitva i opći poziv na svetost. U toj molitvi dolazi do čišćenja srca. U životu s dobrim Bogom potrebna nam je milost i Duh Sveti. Neka ove zajedničke molitve budu poticaj da u Bogu budemo jedno i da budu djelo Duha Svetoga, ne naših snaga.“

Fra Juro Šimić zahvalio je što je prvi puta u evangeličkoj crkvi u Osijeku u vremenu kada mole za velike nakane Crkve, kazavši: „Okupljeni oko istoga Krista, svi pozvani na nadu vječnoga života. U Svetome pismu, među ostalim, čitamo kako je lijepo kao braća zajedno živjeti i slobodno možemo reći kako je lijepo kao kršćanska braća u Kristu zajedno moliti za jedinstvo, kako je to molio sam Krist Gospodin. Naš sveekumenski crkveni program uvijek i u svemu mora se sastojati u vršenju volje Božje i ispunjavanju njegove svete volje. Krist prije nego će položiti svoj život za nas molio je da svi budu jedno. To je Isusova oporuka i oproštajna riječ, a znamo da nas oporuka obvezuje i da ju trebamo izvršiti! Kako smo čuli i u propovijedi, ne stvaramo mir na temelju naših sposobnosti, nego molimo da Božja stvarnost postane i naša stvarnost. Neka molitva i želja za jedinstvom, kao sastavni dio našega zajedničkoga kršćanskoga identiteta i poslanja, trajno prebiva u srcu svakoga od nas! Dao Bog da ovo molitveno okupljanje i kroz čitavu osminu pridonese jačanju jedinstva u nama.“

Uime Srpske pravoslavne Crkve, Eparhije osječkopoljske i baranjske i episkopa Heruvima Đermanovića sabrane je pozdravio jerej Goran Todorović zahvalivši za susret molitve, dijaloga i uzajamnog razumijevanja. „Sabrani smo sa željom da slušajući jedni druge, ali i gledajući s Kristom, probudimo svijest o zajedničkoj odgovornosti koju imamo kao kršćani u ovom suvremenom svijetu, ali i da budemo svjedoci, nadasve nade, mira i ljubavi. Vjerom neka nam Gospodin dade da sve ono što činimo bude na slavu Božju, ali isto tako i na izgradnju međusobnog povjerenja i uvažavanja. I neka Bog dade da uvijek nosite mir u srcima svojim i da zajedničkim snagama budemo blagoslov“, poručio je.

Krešimir S. Pećar uime Zajednice MiR osvrnuo se riječi sv. Pavla (Ef 4,2): „Podnosite jedni druge u ljubavi“, propitujući iz osobne perspektive kako to shvatiti: „Ako sam spreman sebe podnijeti u Božjoj ljubavi, onda mogu podnositi i moju suprugu, djecu, roditelje, obitelj, članove župne zajednice, moj narod, ali onda i sve druge narode. Ovo je nevjerojatno važna kultura koju mi ovdje razvijamo – ekumenska. Ona je ovdje već vrlo stara, a meni je dugo godina trebalo da shvaćajući prihvatim važnost i veličanstvenost ovakvoga skupa. I to je, doista, bilo djelo Božje da uopće dođem u ovakvo zajedništvo u Osijeku koji ima tradiciju življenja kulture kršćana u ovom gradu i šire. Da bismo bili jedno i zajedno kročili kroz ovaj život, nema nam druge nego uzeti se ruku pod ruku u ovom svijetu koji vrlo nedobrogledno gleda općenito na kršćane, vrijednosti duha, morala i vjeru u Trojedinoga Boga. U ime Zajednice MiR zahvaljujem svima, kršćanskim konfesijama, što ste godinama vjerni i što nam svima dajete dobar primjer. Nadam se da ćemo se još puno, puno godina susretati u ozračju ljubavi i nastojanju da razumijemo druge te tako gradimo mostove i ono što je bilo davno srušeno uspijevamo postaviti na dobre temelje.“

Molitvena osmina u Osijeku nastavlja se u četvrtak, 22. siječnja, u donjogradskom hramu Uspenja Presvete Bogorodice (Jove Jovanovića Zmaja 25) s vjernicima Srpske pravoslavne Crkve gdje će služba večernje početi u 18 sati.