U suslavlju je bio tajnik Nadbiskupskog ordinarijata vlč. Domagoj Lacković. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Družbe, a na orguljama su bile provincijalna poglavarica s. Samuela Markanović i s. Franciska Gjonaj. Nadbiskup Hranić je podsjetio kako je okupljanje u predvečerje uoči prve nedjelje došašća osobito posvećeno Gospi od čudotvorne medaljice te čestitao Marijinim sestrama svetkovinu Blažene Djevice Marije čudotvorne medalje.

„Ukazanjem Blažene Djevice Marije sv. Katarini Laboure 27. studenog 1830. prvi put je Marija obznanila svijetu svoje bezgrešno začeće, što će kasnije potvrditi u ukazanju sv. Bernardici u Lurdu. Od te objave sv. Katarini Laboure potječe medaljica Blažene Djevice Marije, koju su vjernici nazvali čudesnom. Privatne objave i svet život sv. Katarine utjecale su i na duhovnost njezine susestre i vaše utemeljiteljice Marije Leopoldine Brandis, rođene po Božjoj providnosti baš 27. studenoga 1815. godine. Ona je majka i utemeljiteljica vaše Družbe; nadahnula je služenje i apostolat u Marijinu duhu te štovanje Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice“, rekao je nadbiskup Hranić.

„Vaše je geslo, drage Marijine sestre, riječ Blažene Djevice Marije izgovorene anđelu Gabrijelu: ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj’ (Lk 1,38). Marija u svom potpunom predanju Bogu je uzor i ogledalo u kojemu se ogledamo i mi večeras. U tom ogledalu prepoznajemo da naša srca nisu tako otvorena za Božju riječ niti predana Bogu, kao što je bilo Marijino“, dodao je.

Prva poruka došašća je prepoznati da je Bog blizu

U propovijedi je nadbiskup Hranić govorio o došašću te istaknuo da je za kršćane, posebice u došašću, važna Božja blizina, svijest o Božjoj prisutnosti i budnost. „Hrvatska riječ došašće je prijevod lat. riječi adventus koja znači dolazak. U došašću se sjećamo da idemo ususret Kristu Gospodinu i da smo zato pozvani svoju sadašnjost živjeti u perspektivi budućega susreta s Kristom, na čiju smo sliku stvoreni i koji je zato izvor, ali i konačni cilj te punina našega života. Dok se sjećamo njegova budućega dolaska, istodobno se sjećamo i njegova utjelovljenja u krilu Djevice Marije te povijesnog dolaska u Isusu Kristu. Krist je, dakle, već došao. On je ušao u našu ljudsku povijest i nerazdruživo se poistovjetio s čovjekom“, istaknuo je propovjednik.

Krist će ponovno doći na kraju vremena i mi čekamo njegov ponovni i konačni dolazak, rekao je nadbiskup Hranić, istaknuvši da se u došašću spominjemo blizine Boga koji je već sišao k nama, njegove već započete prisutnosti i istodobno njegove buduće blizine, za kojom mi kao vjernici trajno i silno žudimo.

„On je s nama i među nama. Živimo i produbljujemo iskustvo njegove prisutnosti i njegova dolaska te svijest o potrebi naše trajne budnosti. Produbljivanje tog iskustva vjerničke blizine Isusa Krista i naše budnosti između povijesnog i ponovnog Kristova dolaska je i bit došašća kao razdoblja duhovne obnove i priprave na godišnju svetkovinu Kristova rođenja, na Božić. Tako su dvije riječi koje na osobit način obilježavaju naš kršćanski advent: blizina i budnost; Božja blizina i naša budnost. Zato je prvi stav i prva poruka došašća prepoznati da nam je Bog blizu, štoviše da je on već došao i da je prisutan, te ga pozvati i reći mu: ‘Još nam se više približi!’ To želimo ponavljati često, svakog dana došašća: ‘Još nam se više približi!’ Zato svaki dan želimo započeti tom kršćanskom sviješću i molitvom. Dolazimo na mise zornice, proživljavamo započetu Kristovu prisutnost i blizinu te pjevajući ponavljamo i vapimo: ‘Dođi, Gospodine Isuse.’ Živimo u nadi i u raspoloženju skorog susreta s njime“, rekao je.

Budite toranj koji usmjerava pogled i srca prema Bogu

Savršeno ostvarenje takvoga iskustva Crkve je Blažena Djevica Marija, Majka Crkve, istaknuo je te dodao da je u njoj započela Kristova prisutnost i blizina. „U njoj je započela Božja pri­sutnost u svijetu; u njoj je Isus Krist na skriven način bio prisutan i ona je živjela tu započetu prisutnost. Tako je i u Crkvi, koja u Mariji otkriva svoj pralik, sliku i uzor, Isus Krist već prisutan. U Crkvi je njegova prisutnost zapo­čela, ali još nije dovršena, nego je još u rastu, u nastanku i sazrijevanju. Mi, vjernici smo oni po kojima on hoće i po kojima on treba biti prisutan u svijetu! Po našoj vjeri, nadi i ljubavi on svoje svjetlo hoće neprestano unositi u svijet kako bi ono obasjalo tamu i noć“, pojasnio je nadbiskup Hranić.

Pozvao je vjernike da ne žive u osrednjosti jer je, kako je rekao, vjera gorljiva želja za Bogom, za njegovim licem, neprestana odvažnost za obraćenjem, hrabrost za ljubav. „Vjera nije voda koja gasi, ona je vatra koja gori; nije sedativ za one koji su pod stresom, nego ljubavna priča za zaljubljene! Zato Isus u Knjizi Otkrivenja (Otk 3,16) mrzi mlakost više od svega i osjeća prezir prema mlakima“, poručio je nadbiskup Hranić.

Naglasivši da se u tišini i skrovitosti ostvaruje naše primanje Boga, nadbiskup je naglasio podjednaku važnost davanja i primanja u odnosu s Bogom. „I u pastoralnom djelovanju sve očekujemo od svojega djela i nadamo se kako ćemo pastoralnim planovima i aktivnostima doći do Boga i prodrijeti do istinske tajne nutarnjega rasta u Bogu. A ipak je i na području kršćanske vjere primanje u najmanju ruku jednako važno kao i djelovanje! Otvorenost za Božji dar i spremnost primiti ga uvodi do druge dimenzije došašća – iskustvo i svijest započete Božje prisutnosti je plod i djelo milosti Božje u nama. Tajna anđelova navještenja Mariji nije samo tajna tišine, ne­go je prije svega i još više tajna milosti. Moramo računati na Božju milost i biti otvoreni za dar milosti, kao što je to bilo srce Blažene Djevice Marije“, naglasio je nadbiskup.

Na kraju propovijedi mons. Hranić je potaknuo Marijine sestre na življenje u započetoj Božjoj prisutnosti tako da u svjedočanstvu posvećenoga života „zrače u svakodnevnim susretima s ljudima i mirišu Bogom“ te da „i mi u susretu s vama i vi s nama možemo osjetiti ona je Božja, da se u nama osjeti mir Božje prisutnosti, a svaka od sestara bude toranj koji usmjerava naš pogled i srca prema Bogu, svim vjernicima ohrabrenje i podrška“.

S. Samuela Markanović: Hvala nebeskoj Majci za znak svoje ljubavi i blizine

Na kraju misnoga slavlja poglavarica s. Samuela Marković zahvalila je svima koji su sudjelovali u pripravi i slavlju svetkovine. „Hvala za riječi ohrabrenja i podrške koju ste nam uputili. Zahvaljujemo Bogu što nam je dao Majku po kojoj smo primili našeg Spasitelja. Hvala, nebeskoj majci Mariji što nam je darovala Čudotvornu medaljicu – znak svoje ljubavi i blizine. Molimo Majku da nas vodi putem svetosti i obasja zrakama Božje milosti! Danas posebno zahvaljujemo Gospodinu za našu Družbu, za svaku sestru i za sve vas, naši dragi prijatelji i štovatelji Gospe čudotvorne medaljice. Mnogi od vas ste svaku večer sudjelovati u trodnevnici i molitvi Vječne devetnice“, istaknula je s. Samuela.

Pozdravila je i sestre drugih zajednica koje su bile na misnome slavlju. „Pozdravljam i vas sestre drugih zajednica: sestre milosrdnice, koje s nama dijele karizmu sv. Vinka, sestre Naše Gospe s kojima smo dugi niz godina lijepo surađivali u retfalačkoj župi i našim dragim Milosrdnim sestrama sv. Križa s kojima nas veže lijepo prijateljstvo. Vjerujem da smo svi večeras, pod okriljem drage Gospe čudotvorne medaljice, osjetili njezinu majčinsku dobrotu, poniznost, čistoću i  velikodušnost. Nosite s pouzdanjem Čudotvornu medaljicu! Ponesite ju ukućanima, prijateljima, osobito bolesnima“, istaknula je.

Slavljeničko je zajedništvo, nakon otpjevane himne Gospi od Čudotvorne medaljice, nastavljeno uz druženje i darivanje medaljice. Proslava svetkovine je održana nakon trodnevnice od 23. do 25. studenoga s molitvom vječne devetnice Gospi od čudotvorne medaljice, večernjih misa i euharistijskoga klanjanja koje su predvodili svećenici Matej Glavica, Josip Erjavac i Ivan Jurić. Inače, svetkovina Blažene Djevice Marije od Čudotvorne medaljice slavi se 27. studenoga, no kako se to ove godine poklopilo s prvom nedjeljom došašća, svetkovina je proslavljena dan prije.