Uvodeći u misno slavlje tijekom kojega se promišljalo na temu „Otajstva Božje šutnje“, citirao je sv. Ignacija Antiohijskog koji kaže da je bolje šutjeti i biti kršćanin, nego li govoriti a ne biti. U svojoj propovijedi vlč. Žigman je progovorio o današnjem pogledu na šutnju i njoj oprečnom govoru s mnoštvom riječi: „Toliko smo okruženi raznim sredstvima komunikacije i u toj buci oko nas možemo se zapitati kako uopće shvatiti otajstvo Božje šutnje. On je onaj koji drugačije djeluje nego što to mi uobičajeno očekujemo. Bog govori svojom šutnjom. Ona također može biti čovjeku prijekor i poziv na obraćenje kako bi se ponovno vratio u zajedništvo s Bogom. Posebno kada nas zadese neke prirodne nepogode u kojima strada velik broj ljudi, mnogi se odmah pitaju zašto Bog tada šuti, zašto su baš ti ljudi nastradali? Augustin će reći da zlo ne postoji, nego je to samo manjak dobra, dok je za moralno zlo odgovoran sam čovjek koji je u svojoj slobodi i izboru zastranio od pravoga puta.“ Uspoređujući primjer majke čije se dijete drogira, a nju boli taj djetetov odabir krivog puta, s Bogom – vlč. Žigman pojasnio je kako u svim teškim situacijama On zajedno s nama trpi. Bog trpi jer mi izabiremo krivi put stavljajući ga po strani.

„Ako ponekad pomislimo da Bog šuti jer ga ne zanimamo, trebamo se prepustiti molitvi i djelovanju Duha Božjega kako bi prihvaćajući to otajstvo šutnje iskazali čin predanja Bogu i vjeru da to trpljenje ima spasonosnu dimenziju. On nas katkad podiže na križ, ostavljajući nas prividno same kako bi rasli kroz iskušenja. Krist, koji je sam osjetio odbačenost i napuštenost ljudi, po svome nas križu uči da je u tim trenucima kada Bog šuti, on nama najbliži“, zaključio je vlč. Žigman. Nakon euharistijskog klanjanja po završetku mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje sudionika KMNL-a te druženje u prostoru Župe.