Osijek: Znanstveni skup o fra Josipu Paviševiću

Osijek, (IKA) – Dvodnevnome znanstvenom skupu posvećenom fra Josipu Paviševiću, koji je 24. listopada otvorila rektorica osječkoga Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera prof. dr. Gordana Kralik, prethodilo je predstavljanje knjige profesora Teologije u Rijeci dr. Franje Emanuela Hoška “Josip Pavišević, svjedok jozefinizma u Slavoniji i Baranji”. Od pratećih događanja treba spomenuti za tu prigodu postavljenu izložbu, u kojoj je fra Vatroslav Fricin iz Samobora izdvojio njegove vrijedne rukopise i, najvećim dijelom u osječkoj tiskari, tiskana djela Josipa Paviševića, izloživši, između ostaloga, i prve Paviševićeve pjesme zapisane u Rimu, što se čuvaju u vukovarskom samostanu. Služena je i spomen misa za toga velikoga čovjeka rođenoga u Požegi, a umrloga prije dva stoljeća u Osijeku, dok je dr. sc. Mirjana Repanić-Barun govorila o slikarstvu njegova vremena u franjevačkim samostanima.
Dr. Hoško istaknuo je kako je riječ je o čovjeku širokoga raspona djelovanja. Bio je jezikoslovac, dobar poznavatelj arheologije, filozof, teološki pisac, pjesnik na latinskome jeziku, a takvih je 18. stoljeću u Hrvatskoj bilo malo. Naravno, pripominje dr. Hoško, piše i na hrvatskome jeziku. Začetnik je ratničke književnosti u Slavoniji. Povjesničar je, ili bolje rečeno memorist, koji piše na latinskome i hrvatskom jeziku, a njegovi memoari neiscrpno su vrelo podataka za sva zbivanja na političkome, kulturnom i crkvenom polju u vrijeme “razvijenoga” jozefinizma od 1783. do njegove smrti.
U tijeku 10 godina uprave Josipa II. (1780-1790) objavljeno je više od šest tisuća različitih upravnih odluka, koje se odnose samo na crkvu. Time je crkveni život, pa i život franjevaca bitno izmijenjen. Pavišević, koji je preuzeo vodstvo hrvatskih franjevaca u Slavoniji, Srijemu, hrvatskome Podunavlju i današnjemu mađarskom Podunavlju, većinom naseljenim Hrvatima sve do Budima, bio je svjestan da će, pobuni li se, i franjevce snaći sudbina dokinutih pavlina, karmelićana, niza ženskih redova, jer je i njegova zajednica, tadašnja Provincija sv. Ivana Kapistranskoga, izgubila u to doba devet samostana. Zato Pavišević u doba Josipa II. šuti. Objavljuje dekrete i šalje u svaki samostan tražeći da se pročitaju. No, usporedno gradi drugu strukturu unutar svoje zajednice, održavši je tako ipak na okupu, kazao je prof. dr. Hoško, ističući važnost fra Josipa Paviševića na crkveno-upravnome području.