Osobita važnost pohoda u Rumunjsku

1. Moja se misao potresno vraća na pohod u Rumunjsku koji mi je Bog dopustio ostvariti prošlih dana. Riječ je o događaju od povijesne važnosti, jer je to bilo moje prvo putovanje u jednu od zemalja gdje su kršćani većinom pravoslavni. Zahvaljujem Bogu koji je u svojoj Providnosti odredio da se to dogodi uoči godine 2000., pruživši katoličkoj i pravoslavnoj braći priliku da zajedno izvrše značajan gest u hodu prema punom jedinstvu, u raspoloženju koje je svojstveno već blizom Velikom jubileju.
Želim ponoviti izraz svoje zahvalnosti svima koji su mi omogućili to apostolsko hodočašće. Zahvaljujem za plemeniti poziv rumunjskoga predsjednika, gospodina Emila Constantinescua, čiju ljubaznost cijenim. S bratskom toplinom zahvaljujem Njegovoj Svetosti Teoctistu, patrijarhu Rumunjske Pravoslavne Crkve, i Svetom sinodu: živa srdačnost s kojom su me primili, iskrena ljubav koja je proizlazila iz njihovih riječi i lica svakoga pojedinog ostavili su neizbrisiv trag u mojemu srcu.
Zahvaljujem također biskupima kako grkokatoličkim tako i latinskima, s kojima sam mogao potvrditi veze dubokog zajedništva u Kristovoj ljubavi.
Zahvaljujem naposljetku vlastima, organizatorima i svima koji su bili zauzeti da bi se sve dogodilo na najbolji način. Misleći kakve su bile političke prilike do ne mnogo godina prije, kako u tom događaju ne vidjeti rječiti znak Božjega djelovanja u povijesti? Predvidjeti papin pohod bilo bi u ono doba sasvim nezamislivo, ali Gospodin, koji vodi ljudske putove, omogućio je ono što je po ljudsku izgledalo neostvarivo.
2. S tim sam hodočašćem želio iskazati počast rumunjskom narodu i njegovim kršćanskim korijenima, koji sežu do evangelizatorskog djela apostola Andrije, brata Šimuna Petra. Narod je to shvatio i masovno se okupio duž putova i na slavljima. U tijeku stoljeća, sok kršćanskih korijena hranio je neprekinutu žilu svetosti, s brojnim mučenicima i priznavaocima vjere. To duhovno nasljeđe prihvatili su u našem stoljeću toliki biskupi, svećenici, redovnici i laici koji su svjedočili Krista u doba duge i teške komunističke vladavine, hrabro se sučeljavajući s mučenjem, tamnicom i ponekad čak sa smrću.
S kakvim li sam se osjećajem zaustavio uz grob kardinala Iulija Hossua i biskupa Vasilea Aftenija, žrtava progona u doba diktatorskog režima! Čast tebi, Crkvo Božja koja si u Rumunjskoj! Mnogo si pretrpjela za istinu, i istina te je oslobodila.
Mučeničko iskustvo združilo je kršćane različitih vjeroispovijesti nazočnih u Rumunjskoj. Jedinstveno je svjedočanstvo koje su pravoslavni, katolici i protestanti dali Kristu žrtvovaši svoj život. Iz junaštva tih mučenika proizlazi ohrabrenje slozi i pomirenju za nadvladavanje još uvijek postojećih razlika.
3. To mi je putovanje dalo doživjeti koliko je bogatstvo kao kršćani disati s oba “plućna krila” istočne i zapadne baštine. Postadoh toga svjestan u svečanim i dojmljivim liturgijskim slavljima: bila mi je doista radost predsjedati euharistiji po grkokatoličkom obredu; prisustvovao sam u Patrijarhovoj božanskoj liturgiji za pravoslavnu braću po bizantsko-rumunjskom obredu i smio sam s njima moliti; napokon sam slavio misu po rimskom obredu s vjernicima latinske Crkve.
Za vrijeme prvog od tih trenutaka svečane i snažne molitve, iskazao sam počast Grkokatoličkoj Crkvi, teško iskušanoj u godinama progonstva, sjećajući se da će u 2000. biti treće stoljeće njezina jedinstva s Rimom. Znak junačkog odupiranja te Crkve je časni kardinal Alexandru Todea, kojemu je režim odredio 17 godina tamnice i 27 godina zatočeništva. Unatoč poodmakle dobi i bolesti, on je uspio doći u Bukurešt; moći zagrliti ga bila je jedna od najvećih radosti toga hodočašća.
4. Osobito očekivan i značajan bio je susret s patrijarhom Teoctistom i Svetim sinodom Rumunjske Pravoslavne Crkve. U subotu popodne bio sam primljen od Patrijarha s velikom srdačnošću i mogao sam kod Njegove Svetosti i drugih članova Svetoga sinoda doživjeti bratsko razumijevanje i iskrenu želju punog zajedništva po volji Gospodinovoj. Tom prilikom htio sam zajamčiti Rumunjskoj Pravoslavnoj Crkvi, zauzetoj u važnom djelu obnove, ljubav i suradnju Katoličke Crkve. Bratska ljubav je duša dijaloga i to je put za nadvladavanje zapreka i poteškoća koje preostaju, da bi se stiglo do punog zajedništva među kršćanima. Bog je učinio divne stvari na tom putu pomirenja: treba nastaviti u hodu s pouzdanim poletom, jer Europa i svijet trebaju više nego ikada vidljiva svjedočanstva bratstva onih koji vjeruju u Krista.
U tom svjetlu osjećam potrebu još jednom zahvaliti Rumunjskoj Pravoslavnoj Crkvi, jer, pozvavši me, pružila mi je priliku ostvariti bitne sadržaje petrovskog služenja u perspektivi koju sam naznačio u enciklici Ut unum sint.
5. Ekumenska zauzetost ne umanjuje nego upravo potkrepljuje zadaću pastira Katoličke Crkve koja spada na Petrova nasljednika. Tu svoju zadaću vršio sam nadasve susrevši Rumunjsku biskupsku konferenciju, sastavljenu od biskupa i latinskog i grkokatoličkog obreda. Njima sam upravio poticaj neumorno naviještati Evanđelje, biti tvorcima zajedništva, njegovati odgoj prezbitera i brojnih pozvanih na zavjetovani život kao i laika. Ohrabrio sam ih promicati dušobrižništvo mladih i školstva, raditi za zaštitu obitelji, za obranu života i služiti siromasima.
6. Rumunjski je narod rođen s evangelizacijom i u Evanđelju će naći svjetlo i snagu za ostvarenje svog poziva raskrižja mira u Europi idućeg stoljeća.
Godina 1989. značila je također za taj ljubljeni narod trenutak preokreta. S iznenadnim slomom diktature, krenulo je novo proljeće slobode i zemlja je tako postala gradilište demokracije koju treba graditi sa strpljivošću i poštenjem. Crpeći na svojim pravim kulturalnim i duhovnim izvorima, Rumunjska je naslijedila uljudbu i vrijednosti kako iz latinske civilizacije – što potvrđuje sam jezik – tako također iz bizantske. Njezina povijest i njezin geografski smještaj učinili su je cjelovitim dijelom nove Europe, koja se postupno gradi nakon sloma Berlinskoga zida. Crkva želi služiti tom tijeku razvoja i demokratske integracije u duhu djelotvorne suradnje.
7. Podsjećajući da se prema raširenoj narodnoj predaji Rumunjska naziva “Marijinim vrtom”, htio bih zamoliti Svetu Djevicu u ovom njoj posvećenom mjesecu da oživi u kršćanima želju punog jedinstva kako bi zajedno bili evanđeoski kvasac.
Molim Mariju da dragi rumunjski narod raste u duhovnim i ćudorednim vrijednostima, na kojima se temelji svako društvo po čovjekovoj mjeri i usmjereno zajedničkom dobru. Njoj, nebeskoj Majci nade, povjeravam osobito obitelji i mlade, koji su budućnost ljubljenoga rumunjskog naroda.