U komentaru upućenom iz Biskupskog ordinarijata Mostar ističe se da je „govor protiv vjerskog simbola bilo koje vjerske zajednice znak isključivosti, a osobito ako dolazi od predstavnika većinske vjerske zajednice u određenoj zemlji i uvreda je svima onima kojima taj simbol predstavlja vrednotu. Ovdje se radi o simbolu križa, koji je zajednički simbol svim kršćanima, neovisno jesu li oni katolici, pravoslavci ili protestanti.“

Upozorava se i da „takav način govora, od bilo koga izgovoren, a osobito u ovom izazovnom vremenu i u ovoj zemlji koja još liječi ratne rane, otvara, nažalost, nove prostore netrpeljivosti i mržnje, podriva temelje Daytonske Bosne i Hercegovine i otežava bilo kakav dijalog i borbu za zajednički interes.“

Nadalje se pojašnjava da „svatko tko imalo poznaje islam, zna da on ima mnogo dimenzija: duhovnu, socijalnu, pravno-političku… Ne niječemo nikome mogućnost bavljenja politikom, pa i prozirnim političkim populizmom, ukoliko je to u skladu s određenom vjerom i propovijedanjem. Međutim, u demokratskim društvima, kakvo je i europsko, a čemu teži i Bosna i Hercegovina, mora se biti spreman i na kritiku svoga djelovanja i svega što on predstavlja, uključujući i samu vjersku zajednicu.“

Komentar Biskupskog ordinarijata Mostar zaključuje se porukom: „Mi ćemo i dalje nastaviti propovijedati Krista raspetoga, čije riječi ljubavi i oproštenja odjekuju počevši s onog križa na Golgoti, pa sve do križa na Humu: ‘Oprosti im, Gospodine, jer ne znaju što čine!’ A Bog je tako divno stvorio čovjeka, koji raširenih ruku upravo upućuje na sam križ, simbol nesebične ljubavi, žrtve i opraštanja.“