Otkrijmo Gospodina!

1. “Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se u njemu” – pjevali smo u pripjevnom psalmu. Ovog smo dana pozvani na klicanje i radost, jer dan je to u kojemu je Isus iz Nazareta, utjelovljeni Sin Božji, prešao s ovoga svijeta u Očevu slavu, te sa svojom ljudskom naravi ušao u Božji svijet i sjeo zdesna Ocu. Najavio je novi dan koji ne pozna zalaza, otvorio nam vrata novoga stvorenja, otvorio nam nebo.

S Isusom smo i mi prešli k Ocu, i mi živimo u danu koji ne pozna zalaza, i za nas su otvorena vrata vječnosti. Na to nas podsjeća Pavlova poslanica Kološanima koju smo slušali prije evanđelja: “Ako ste sususkrsli s Kristom, tražite što je gore gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim”.

Isus nas je krštenjem sjedinio sa sobom, i zato – gdje je On, tamo smo i mi. Ali isto bismo tako mogli reći – gdje smo mi, tamo je i On. Ne treba poći tamo gore, dosta je, prema riječima svetoga Pavla, misliti i težiti za onim gore, dosta je misliti na Gospodina – kako bismo bili u zajedništvu s njim. Ne postoji nebo u kojem stanuje Bog. Nebo je Bog sam. Nebo je uskrsli Krist jer On sada sjedi s desne Ocu. Božje nebo sada smo mi, naše srce.

2. Prva i najvažnija istina Kristova uskrsnuća jest da on sada stvarno živi u našim srcima. Prije smrti i uskrsnuća bio je uvjetovan vremenom i prostorom. Ako je boravio na jednom mjestu, nije mogao istodobno biti i na drugom, ophodio se s ljudima kao što se ophodimo i mi. Nakon uskrsnuća više nije ograničen prostorom i vremenom, prisutan je na svakom mjestu i u svakom vremenu. Sada smo mi Božje nebo u kojem prebiva Krist uskrsli.

Kako bismo se susreli s njim, dosta je čuvati spomen na njega, prepoznati njegovu prisutnost. Ono što bih želio poručiti za ovaj Uskrs jest: otkrijmo Gospodina! Ne trebamo ga tražiti. Gospodin je uvijek s nama, dovoljno je prepoznati njegovu prisutnost. Marija Magdalena je rano ujutro, još za mraka, došla na grob tražiti Gospodina. Jedan duhovni pisac kori Mariju Magdalenu što je tražila Gospodina, te poručuje: “Nemaš ga što tražiti jer on je s tobom. Ne plači, ne uznemiruj se i ne trči, samo otvori oči vjere. On je uskrsnuo! Ne traži Isusa jer ga već imaš, otkrij ga!” tako poručuje (Lacordaire). To vrijedi za sve nas. Naše srce može postati mjestom Božjim, domom Krista uskrsloga. Možemo uvijek živjeti s njim. Isus je za nas sve. “Ostanite u meni i ja u vama!” Isus želi uvijek ostati s nama, učiniti nas svojim stalnim prebivalištem. Prvi plod uskrsnuća jest, dakle, to da smo prebivalište Božje. Želio bih da to nikada ne zaboravimo. Bog prebiva u nama. Trajno obnavljajte spomen na Gospodina, i u trenucima kada vam se možda čini da vas je napustio.

3. Draga braćo i sestre, radujemo se što možemo biti sigurni u Gospodinovu prisutnost u našim životima i u ljudskoj povijesti. Ta radost izvire danas iz navještaja o Isusovu uskrsnuću. Iako se može činiti da zlo nastavlja vladati svijetom, iako postoji mržnja među ljudima, iako su ratovi gorka stvarnost u svijetu, iako grijeh udaljuje ljude od Boga, živimo utješnu sigurnost da je uskrsli Gospodin pobijedio grijeh i smrt. Čuvajmo tu sigurnosti i molimo da joj svi ljudi mognu otvoriti svoja srca i otkriti ljubav koju nam je Bog objavio po svome utjelovljenom Sinu.

U toj sigurnosti nadvladat ćemo svaku mržnju gradeći mir, koji je dar Uskrsloga. Zasigurno se sjećate evanđeoskog opisa kako se uskrsli Gospodin ukazao apostolima, okupljenima u dvorani posljednje večere, pozdravivši ih: Mir s vama! U biblijskom rječniku mir znači sve dobro. On je ponajprije dar Božji, prije nego sporazum među ljudima. A prijateljstvo s Bogom temelj je svakog ljudskog prijateljstva. Gospodin na današnji dan svima nama želi mir! Mir svima koji su ga spremni primiti. Budimo i mi – barem mi koji smo se odlučili euharistijskim slavljem proslaviti Uskrs – među onima koji će zahvalnom radošću i vjernim zalaganjem prihvatiti želju uskrslog Gospodina.

4. “Gospodin je uskrsnuo, uistinu je uskrsnuo”. Živ je, prisutan i djeluje među nama. On je tu. On jest i uvijek će ostati “Bog s nama”. Iako ga ne primjećujemo, on je sa svakim od nas i sa čitavim čovječanstvom. Iako mislimo da je daleko, on je “bliski Bog”, Bog koji se učinio jednakim nama kako bi mogao s nama ostati vječno. Iako neprepoznat, ne odlazi, On čeka, šuteći i opraštajući, čeka da bude prepoznat i ljubljen – kako bi nas do kraja usrećio.

Unatoč pokušajima da ga izguramo na margine života i ljudske povijesti, pa čak i da ga odbacimo i odbijemo, on se ne predaje i ne bježi, već nas tiho, strpljivo i s ljubavlju traži. On se otkriva se svakome od nas, kao vjerni prijatelj i pravi brat, kao jedini, pravi i sveopći Spasitelj svijeta, jedini koji može vratiti radost i nadu razočaranom i izgubljenom čovjeku.

Postupa upravo onako kako je učinio s Marijom Magdalenom u uskrsno jutro. Nije je korio, nije se nametnuo jasnoćom i snagom Uskrsloga. Započinje s njom razgovor, pomažući joj da izrazi svoju bol i žalost. Osim toga, omogućio joj je da ponovno čuje njegov prijateljski i ohrabrujući glas, koji ljubavlju osvaja srca.

Kao što se dogodilo Mariji Magdaleni, Petru i Ivanu, događa se i ljudima svih vremena, pa i čovjeku suvremenog svijeta. Izgleda skromno, ali to je snažan poziv da omogućimo Isusovoj riječi da i danas odzvanja vraćajući svijetu izgubljenu nadu. Poziv je to da se bez straha suočimo s Isusom i njegovim evanđeljem. Uvjereni smo “da onaj koji otvori vrata Kristu ništa, baš ništa, ne gubi – apsolutno ništa od onoga što život čini slobodnim, lijepim i velikim. Jer Krist ništa ne oduzima, a sve daruje. Onima koji se njemu daruju uzvraća stostruko” (Benedikt XVI., iz propovijedi na misi preuzimanja Petrove službe, 24. travnja 2005.).

5. Marija Magdalena nije za sebe zadržala radost ponovnoga susreta s Gospodinom. Postala je prvim ushićenim svjedokom Isusova uskrsnuća. I kao što podsjeća sveti Ivan evanđelist, otišla je navijestiti učenicima: “Vidjela sam Gospodina” (usp. Iv 20, 18).

Svojom gestom postala je svijetlim primjerom koji valja nasljedovati. To je zadivljujući plod Uskrsa koji ponovno proživljavamo. Po Uskrsu smo pozvani postati, poput Marije Magdalene, ushićenim širiteljima i svjedocima Krista Uskrsloga, nade svijeta.

Pozvani smo biti takvima, živeći i ponašajući se kao “sol zemlje” i “svjetlo svijeta” (usp. Mt 5, 13-16), ne samo riječima, nego prije svega čestitim životom, protkanim evanđeljem, u duhu blaženstava, služeći Kraljevstvu Božjem usred svijeta u kojem živimo.

Možemo postati svjedocima Isusa Krista, nade koja ne razočarava, ako smo u svome kršćanskom životu istinski radosni, ako životom svjedočimo da je kršćanstvo radost, i usred kušnja, teškoća i patnje. Naime, kršćanstvo je radost. Vjera je radost. Milost je radost, jer je Krist radost, istinska radost svijeta. Kršćanski je život težak, protkan bolima i odricanjem, traži pokoru i na kraju dolazi smrt. Ali, u svojoj konačnici, kršćanski je život blaženstvo, tako da je on u biti pozitivan; oslobađa, pročišćuje, mijenja: sve se u njemu svodi na dobro i zato je sve u kršćanskom životu usmjereno na istinsku radost i pravi mir.
Kršćanski život je protkan živom i neopisivom prisutnošću Božjom. Duh tješitelj, Duh Krista Uskrsloga jača ga, podržava, osposobljuje za ono najuzvišenije; ispunja ga vjerom, nadom i ljubavlju. Kršćanski je život optimističan i kreativan; ispunjen srećom danas, u iščekivanju potpune sreće sutra.

6. Kako bi se po ovoj uskrsnoj radosti moglo u nama prepoznati Kristove svjedoke, upravimo svoje molitve k Bogu, kao što smo to učinili na početku svete mise: “Bože, ti si danas, po svome Jedincu pobijedio smrt i otvorio nam pristup u vječni život. Udijeli nama koji slavimo blagdan uskrsnuća da se obnovimo u tvome Duhu i s Kristom ustanemo na svjetlo novoga života” (Zborna molitva). Tako ćemo biti istinski svjedoci Krista uskrsloga, nade svijeta.

U molitvi i duhovnom zajedništvu povežimo se danas s Blaženom Djevicom Marijom, Majkom Uskrsloga Isusa i prihvatimo svim srcem poziv pobjedne radosti kojim ćemo zaključiti ovo euharistijsko slavlje riječima: Idite u miru Aleluja!

Predragi vjernici, svima vama i vašima želim sretan Uskrs, želeći da budete nosioci plodova Uskrsnuća: radosti, zajedništva i mira. Čestitam Uskrs svim vjernicima Crkve zagrebačke i čitave Crkve u hrvatskome narodu, u Domovini i inozemstvu. Želim Kristov mir svim stanovnicima našega Grada, svim gostima, bolesnoj braći i sestrama, onima koji trpe, siromašnima, zatvorenicima, odbačenima, prognanicima i svima koji očekuju milosrđe. Za sve je Isus umro na križu, za sve je uskrsnuo i svima osigurao vječni život.

Neka danas svakom čovjeku dobre volje zasja u duši uskrsna radost!
Neka mir Krista Uskrsloga iscijeli i ohrabri svako ljudsko srce!