Otočac: Sestre Presvetog Srca Isusova proslavile blagdan sv. Josipa Radnika
Sestre Presvetog Srca Isusova u Otočcu
Otočac (IKA)
Sestre Presvetog Srca Isusova u Otočcu proslavile su u nedjelju 1. svibnja blagdan sv. Josipa Radnika u samostanskoj kapeli posvećenoj tom velikom čuvaru i skrbniku naših obitelji. Misu je predvodio biskupov tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije preč. Mišel Grgurić.
„Crkva danas slavi sv. Josipa Radnika, zaštitnika vašeg samostana i kapele. Crkva je odlučila da jedan dan u godini posveti radnicima i da iskaže počast ljudskom radu. Crkva od samih početaka cijeni rad i radnike. Čovjek je stvoren na Božju sliku i pozvan je raditi i stvarati svojim rukama. Bog je stvoritelj, a čovjek sustvoritelj te svojim radom nastavlja Božje djelo stvaranja kako bi ovaj svijet učinio ugodnijim i ljepšim za življenje. Današnji blagdan ustanovio je papa Pio XII. i odredio da se slavi kao blagdan svih radnika, a za zaštitnika postavio je sv. Josipa koji je svojim rukama radio i postao uzor ljudskog rada. Crkva nam po sv. Josipu Radniku želi pokazati kakvo je shvaćanje ljudskoga rada i radnika. U tom najsvetijem radniku blista sva vrijednost ljudskog rada“, rekao je u homiliji preč. Grgurić.
Pojasnio je da Crkva, stavljajući vjernicima pred oči jednoga sveca kao uzor svim radnicima, želi pokazati kako čovjek nije stvoren da bi bio rob rada, nego mu rad treba biti sredstvo osobnog posvećenja.
„Sv. Josip bio je radnik, točnije drvodjelja i po tome poznat u Nazaretu. Josip s ovim zanatom nije bio neki veliki poslodavac, možemo reći današnjim rječnikom, bio je mali obrtnik. Ali Bog baš izabire ovakve, malene i neznatne, obične radnike koji rade ono što možda, drugi ne bi nikada htjeli i na taj način Bog želi vratiti ugled baš takvim vrstama rada koje su izložene raznim podcjenjivanjima i prezirima, pa rekli bismo nekada i ruganjima. Bog tako pokazuje kako mu je stalo do onih koji obavljaju skromne poslove i skromno žive. Tako tesar iz Nazareta postaje slika dostojanstva što ga Bog iskazuje svakom radniku koji svoj posao obavlja s puno ljubavi, poniznosti i poštenja“, protumačio je preč. Grgurić.
„Poštovane sestre, usudim se reći da ste za zaštitnika izabrale uzornog, svetog – neporočnog Josipa koji je skromno živio i napornim radom hranio Svetu Obitelj koju mu je Bog povjerio. Vi kao redovnice postavljene ste u različite službe, ali zajedno činite jedno tijelo koje ne može bez jednog od udova. Neke brinete o domaćinstvu, kuhate, perete, peglate, druge pomažete u sakristanskim službama, neke ste pozvane za katehistice ili djelatnice u različitim uredskim poslovima, ali sve činite u skromnosti i poniznosti, baš onako kako to Bog voli i na što nas poziva. Mnogi poslovi koje obavljate spadaju baš u one poslove koje sam maloprije spomenuo a koje mnogi ne bi rado radili. Bog po vašem radu vraća ugled baš tim vrstama rada koji su danas podcijenjeni ili prezreni. U dokumentu ‘Nova zvanja za novu Europu’ piše: ‘Autentičan sluga u Crkvi je onaj koji je naučio osjetiti pranje nogu najsiromašnijoj braći kao povlasticu; to je onaj sluga koji je postigao slobodu u gubljenju vlastitog vremena za potrebe drugih. Iskustvo služenja je iskustvo velike slobode u Kristu. Onaj tko služi bratu neizbježno susreće Boga i ulazi u poseban sklad s Njim. Neće mu biti teško otkriti Njegovu volju o sebi, a prije svega osjetiti se pozvanim da je ispuni. A to je u svakom slučaju zvanje služenja za Crkvu i svijet. Kršćansko je zvanje, naime, postojanje za druge’“, rekao je redovnicama preč. Grgurić.
U samostanu prebivaju četiri sestre. Ljubomira Lešić, prošle godine umirovljena vjeroučiteljica u školi, uključena u župni vjeronauk, sviranje i pjevanje i poglavarica je u samostanu. Judita Podnar vrši sakristansku službu i uređuje crkvu. Još su tu starija sestra Ciprijana Košćak, i kuharica Gema Mrkonja. U ovom slavlju sv. Josipa Radnika pridružile su se i sestre koje djeluju u biskupskom domu u Gospiću: s. Amalija Budimir, s. Celestina Beljo i s. Robertina Medven.
Ovo je jedini ženski samostan u Gospićko-senjskoj biskupiji. Sestre Presvetog Srca Isusova su, u ne tako davnoj prošlosti, djelovale u gotovo svim župama ove biskupije.