Otvoren VI. hrvatski iseljenički kongres u Puli

Ceremonija, koju je vodila prof. dr. sc. Josipa Forjan, je započela izvedbom himne Republike Hrvatske i minutom šutnje za sve preminule Hrvate i poginule branitelje.

Pozdravne govore uputili su predsjednik Programskog odbora HIK-a dr. sc. Marin Sopta, dekan Ekonomskoga fakulteta u Osijeku prof. dr. sc. Boris Crnković, dekanica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Puli prof. dr. sc. Lina Pliško, gradonačelnik Pule dr. sc. Filip Zoričić, zamjenik državnog tajnika Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Dario Magdić, porečki i pulski biskup Ivan Štironja te ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić.

Dr. sc. Sopta pozdravio je sve prisutne te je podsjetio na prethodno održane Hrvatske iseljeničke kongrese. Istaknuo je da je tiskano pet zbornika radova koji sadrže 450 radova različitih autora. „Poruke s Kongresa su poruke tolerancije, poštivanja i uvažavanja drugih koji imaju drukčije vrijednosti od nas koji smo rođeni na Zapadu“, istaknuo je između ostaloga.

Dekan Crnković naglasio je da je ključni problem u Hrvatskoj pitanje demografije. U tom je kontekstu istaknuo važnost poticanja djece iseljenika da dođu studirati u Hrvatsku te da im se osiguraju svi potrebni uvjeti poput besplatnog studija, smještaja i stipendija.

Prof. dr. sc. Pliško poručila je da je veliki zadatak Vlade RH osmisliti različite programe i poticaje za povratak brojnih hrvatskih iseljenika. Istaknula je da je Kongres mjesto gdje se izmjenjuju ideje i iskustva te je sudionicima poželjela uspješan rad i boravak u Puli.

Gradonačelnik Zoričić je naglasio da je u posljednjih deset godina 400 tisuća Hrvata otišlo iz Hrvatske zbog uglavnom političkih razloga. Zahvalio je organizatorima što su izabrali Pulu za domaćina, kao i svim iseljenicima koji u iseljeništvu čuvaju hrvatski jezik.

Dario Magdić je čestitao svima koji su svojim radom sudjelovali na dosadašnjim kongresima. Kazao je da je Središnji ured od 2016. učinio brojne pozitivne pomake po pitanju hrvatskih iseljenika te je poručio da je uvjeren da će svi zajedno naći način da unaprijede postojeće i nove javne politike koje će osigurati bolju i sigurniju budućnost Lijepe Naše. Spomenuo je neka aktualna pitanja o kojima će se govoriti na Kongresu dodavši da se nada da će izlaganja i rasprave biti konstruktivne i usmjerene na pozitivne aspekte svih izazova te pomoći otkriti načine da još povratnici još bolje afirmiraju u Hrvatskoj.

Biskup Štironja je, govoreći o hrvatskim iseljenicima, potaknuo da sve što čine, čine s ljubavlju. Podsjećajući na važnost obitelji, kazao je da je mudro čuvati svakoga člana te temeljne i velike hrvatske obitelji jer je svaki čovjek neponovljiv, važan, ima svoju ulogu te je posebno vrijedan u Božjim očima. Istaknuo je da nisu samo kršćani vrijedni, nego svako stvorenje, svaki čovjek. „Svaki je čovjek važan, svaka je obitelj važna, osobito mlad i školovan čovjek te mlada obitelj koji mogu itekako polučiti svoje potencijale“, rekao je te dodao da ne sumnja da će odgovorni u Hrvatskoj to prepoznati i da već prepoznaju.

„Ono što činimo, činimo ne za cijenu propadljivog, nego za cijenu nepropadljivog. Na to nas poziva i naš Stvoritelj, Bog u kojega barem mi kršćani vjerujemo“, rekao je te dodao da na prvom mjestu nije novac i materijalno nego ljubav prema svakom čovjeku i svakom iseljeniku koji se želi vratiti. Sudionicima kongresa je poželio uspješan rad i ugodan boravak u Puli.

Ministar Šipić je istaknuo da, svugdje gdje Hrvat živi, je njegov korijen te da nitko nema pravo čupati taj korijen. „Demografija je nadstranačko, nadpolitičko pitanje. Ona se ne može i ne smije vezati ni uz jedan politički barjak, nitko je ne smije svojatati. Kao što zemlja pripada svima nama, tj. generacijama koje dolaze jer smo ju mi samo posudili, tako je demografija ozbiljno i jako pitanje kojim se sve strukture ovoga društva moraju baviti“, rekao je te dodao da Hrvatska može imati mostove, lijepe dvorane, igrališta, vrtiće, škole, ali se postavlja pitanje: „Tko će se igrati ako nema dječjeg plača u našim selima?“ Naglasio je također da je, u usporedbi s obitelji, sve drugo manje važno te je upitao tko to koči povratak hrvatskih iseljenika. Zaključio je poticajem da se mijenjaju stvari i da se ruše barijere koje su problem u hrvatskome društvu.

Uslijedila su plenarna predavanja o migracijama, hrvatskim iseljenicima i izazovima demografske obnove Hrvatske.