Tako se molitvenom zajedništvu i inicijativi “Okupljanje oko euharistijskog stola” mjesnih Crkava Europe, koje je pokrenulo Vijeće europskih biskupskih konferencija, pridružila i Riječka nadbiskupija.

Danas smo se okupili da u zajedništvu posebno molimo Gospodina za pomoć ukrajinskom narodu koji je izložen velikim nevoljama i tjeskobama, istaknuo je nadbiskup na početku propovijedi. Situaciju u Ukrajini usporedio je sa svetopisamskom borbom između Davida i Golijata. Golijat je bio moćan i naizgled puno jači od Davida, ali David je imao nešto što mu je donijelo pobjedu – imao je veću vjeru i veće pouzdanje u Boga.

S tom vjerom je išao u borbu, vjerujući da se ne bori sam, nego da se s njim i njegovim narodom bori Bog. Nije se pouzdao u svoje snage, nego je vjerovao u Božju pomoć i prisutnost, i zato su on i njegov narod pobijedili. Nisu imali veliko i jako oružje, ali imali su veliku vjeru. Ako mi, kao pojedinci i kao narod istinski vjerujemo u Boga i na njega istinski računamo, Bog će i nama pomoći i zauzeti se za nas. Neće On napustiti svojih siromaha koji se u njega uzdaju.

Božja pomoć je jaka onoliko koliko je jaka naša vjera i molitva, zbog toga je jako važno da u ovoj situaciji svi mi molimo, da vjera u ukrajinskom narodu bude i ostane čvrsta i živa. Taj narod je kršćanski, prijateljski, a nama i blizak jer dijeli sličnu sudbinu s našim hrvatskim narodom i situacijama koje su se u našoj bliskoj povijesti odvijale, rekao je mons. Devčić.

Osvrnuvši se na tu povijest hrvatskog naroda, propovjednik je podsjetio kako smo i mi Hrvati u našoj bitci, baš poput Davida, pobijedili Golijata. Mi smo imali vojsku koja je vjerovala i pouzdala se u Boga, vojsku koja je molila i zajednicu koja ju je pratila molitvama, žrtvama i odricanjima.

Dodao je kako je to smisao našega okupljanja i molitve za Ukrajinu – želimo se pridružiti ukrajinskom narodu i mnogim drugim narodima širem svijeta koji također mole za mir u Ukrajini, da se ti nepotrebni sukobi između braće smire, da nastane rata i žrtava, da se život vrati obiteljima. Doista, ovih dana trebamo više moliti za mir, naglasio je mons. Devčić, potaknuvši vjernike na molitvu da Bog prosvijetli srca ljudi te da mržnju, strah i sebičnost ukloni i oslobodi.

Rat uvijek nastaje zbog sebičnosti i zavisti. On postoji od kad postoji čovjeka, ali Bog nas poziva da u svom srcu ne ostavljamo prostora za širenje mržnje i osvetu. Poziva nas ostaviti se sebičnosti i postati velikodušniji, da ljubimo jedni druge po Njegovu primjeru kao što je On nas ljubio i ne prestaje nas ljubiti. Potaknuo je vjernike na promišljanje u kojoj mjeri smo mi doista u miru sa samima sobom i sa svijetom oko nas. Čovjek koji je u sebi nemiran i nezadovoljan je čovjek koji stvara nemir oko sebe, kazao je mons. Devčić.

Na kraju je potaknuo okupljene na molitvu Gospodinu za čisto srce i duh postojan u pravednosti, istini i ljubavi. Podsjetio je da smo svi braća i sestre i tako se moramo i ponašati. Živimo kao sinovi i kćeri istog Oca na nebesima. Uistinu je jedno veliko slijepilo srca ne prepoznati svoga brata u drugome i prema njemu se odnositi kao prema neprijatelju. Sve je to daleko od Boga i onoga poziva kojega nam Bog upućuje. Zaključio je riječima da te situacije koje nam se događaju shvatimo kao poziv na obraćenje, kao poticaj da učinimo sve što možemo da bude manje mržnje i straha među nama i da ljubav prevlada.