Paolo Ruffini: „Komunikacija nije samo povezivanje, već dijeljenje i briga“

Komuniciranje nije samo povezivanje.

Praktički, u svakoj svojoj poruci za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija papa Franjo ponavlja ovo upozorenje, čineći ga „crvenom niti“ svoga učiteljstva.

Povezivanje nije dovoljno. Moraš se paziti. Dijeliti i brinuti.

Dijeliti: svijet televizije je svoj udio sveo na broj koji mjeri masu; na indeks koji se koristi za vaganje vrijednosti ulaganja u oglašavanje. Međutim, gdje postoji vrijednost mjerenja, tu se onda nalazi veličina punine, ljepote, dijeljenja. To je veličina koja leži u njegovoj jedinstvenosti.

Briga, zanima me, to mi je na srcu: današnji svijet je gotovo izbrisao ideju da nas može zanimati i nešto drugo osim vlastitog interesa.

Najviše nas zanima kako se čini da napredak zadovoljava naše želje.

Toliko smo fascinirani katalogom mogućnosti koje digitalna komunikacijska tehnologija prikazuje pred očima svakog od nas, da riskiramo da na kraju ostanemo bez riječi, bez gesta, bez slika, bez ičega za komunikaciju, zarobljenici samih sebe, svojih strahova, našeg narcizma; utjelovljenje paradoksa maksimalne povezanosti i minimalne komunikacije; mijenjajući oblik za sadržaj.

U taj okvir uklapaju se i poruke pape Franje za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija.

Crkva je komunikaciju uvijek smatrala su-bitnom za svoje poslanje; i uvijek je prihvaćala izazov vremena.

Kao prvi oblik komunikacije uz Evanđelja mogli bismo navesti Poslanice svetog Pavla, svetog Jakova, svetog Petra i svetog Ivana. I Djela apostolska kao pripovijedanje, komunikacijski je plod zajedništva. U Regula pastoralis pape Grgura I. iz 590. godine mogli bismo pronaći lijepo teološko-pastoralno promišljanje o kriterijima raspoznavanja – srcem – kada govoriti, a kada šutjeti: „Upravitelj neka bude u šutnji oprezan, u govoru koristan, da ne bi iznosio što treba prešutjeti ili prešutio što treba reći.“

I mogli bismo u ovom citatu pronaći čak i rezonanciju s onim što je papa Franjo napisao u svojoj poruci 2023. o dužnosti da se ne bojimo naviještati istinu, čak iako je to ponekad neugodno, a u isto vrijeme također nam je dužnost čuvati se od činjenja bez dobročinstva, bez srca.

Nadasve jednu stvar papa Franjo nam ponavlja svake godine svojim porukama; a to je upravo to: koliko je važno komunicirati srcem, „govoriti srcem“, slušati srcem, čak i šutjeti srcem.

Kako Papa piše u svojoj poruci iz 2017.: „Već su naši pređi u vjeri govorili o ljudskom umu kao o mlinskom kamenu koji se, pogonjen vodom tekućicom, ne može zaustaviti. Onaj tko je zadužen za mlin, međutim, ima mogućnost odlučiti hoće li mljeti pšenicu ili kukolj. Čovjekov um je uvijek u pokretu i ne može prestati ‘mljeti’ sadržaj koji prima, ali na nama je da odlučimo kojim ćemo ga materijalom opskrbljivati (usp. KASIJAN RIMSKI, Pismo Leonziju Igumeni)“.

„Svi smo pozvani tražiti i govoriti istinu i činiti to s ljubavlju (…) da čuvamo svoj jezik od zla (v. Ps 34,14)“ (Franjo, Poruka za 57. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2023.).

„Slušanje je, dakle, prvi bitan čimbenik dijaloga i dobre komunikacije. Čovjek ne komunicira ako nije prije slušao i nema dobroga novinarstva bez sposobnosti slušanja“ (v. Franjo, Poruka za 56. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2022.).

Što se tehnologije tiče, ona nam danas svakako omogućuje stvari koje su prije samo nekoliko desetljeća bile nezamislive. Ali postoje – uvijek će biti – stvari koje tehnologija ne može zamijeniti. Kao sloboda. Kao čudo susreta s ljudima. Kao iznenađenje neočekivanog. Pretvorba. Iskra domišljatosti. Slobodna ljubav. Ovdje je korijen svake komunikacije. Zbog toga sama povezanost nije dovoljna.

O komunikaciji se obično govori na funkcionalan način.

Nauk Crkve je gotovo suprotan.

Može postojati marketing, oglašavanje, veza. Ali bez pravog odnosa nema prave komunikacije.

Isti razlog medijske krize nalazi se ovdje.

Dinamika medija i digitalnog svijeta – napisao je papa Franjo u Laudato si’ – „kada postanu sveprisutni, ne pogoduju razvoju sposobnosti da se živi s mudrošću, da se duboko razmišlja, da se voli s velikodušnošću. Veliki znanstvenici prošlosti, u ovom kontekstu, riskirali bi vidjeti svoju mudrost ugušenu usred disperzivne buke informacija“.

Preplavljeni smo neprovjerenim informacijama, bez konteksta, bez sjećanja, bez svjesnog čitanja.

Primat brzine često sprječava kontrolu, provjeru i razlučivanje. Potaknite pričanje.

U vremenu u kojem tehnologija prijeti da postane tehnokracija, trebali bismo svjedočiti novom kršćanskom humanizmu, gdje je tehnologija za čovjeka, a ne protiv čovjeka.

Digitalni svijet nije zaustavljen, nije nepokretan. Na nama je da ga usmjerimo prema dobru.

To neće biti algoritam koji nam otkriva dobro. Ako išta, na nama je da algoritam usmjerimo prema dobru.

Na to odgovara i papa Franjo kada nas poziva da ljubav (jedinu stvar koja je isključena iz strojeva i algoritama) u pravilu koristimo i za način na koji pripovijedamo istinu. Problem s kojim se suočavamo je: kako biti dobar, a ne postati zao, kako možemo generirati informacije koje se ne degeneriraju, kako možemo izbjeći suučesništvo u lažnoj interpretaciji stvarnosti? Kako možemo razlikovati što je istina od onoga što nije, istinu od post-istine, događaje od pseudo-događaja, činjenice od faktoida?

Vjerujem da rješenje leži u ponovnom otkrivanju važnosti biti u životu, potpuno prisutan, umjesto jednostavno online.

Papa Franjo je više puta pozvao komunikatore da izbjegavaju ekscese slogana, koji umjesto da pokreću misao, poništavaju je; i da se ide dugim putem razumijevanja umjesto kratkim koji misli da odmah možeš pronaći ili spasitelje zemlje koji su sposobni sami riješiti sve probleme ili žrtvene jarce na koje treba svaliti svu odgovornost.

U više je navrata upozoravao da ne treba vjerovati onima koji govore napola, jer oni pod izlikom informiranja dezinformiraju, onemogućuju točan sud o stvarnosti i dovode do pogrešaka.

Više puta je stigmatizirao izmjenu dvaju suprotnih, jednako štetnih zala: katastrofalne uzbune i utješne neangažiranosti, od kojih je najteža dezinformacija, jer vodi u zabludu, u pogreške; navodi na vjerovanje samo u dio istine.

Sada nam umjetna inteligencija predstavlja izazov.

Ali ljudska inteligencija ima resurs koji stroj nema: srce, osjećaj.

„Komunikacija je (…) više ljudsko nego tehnološko dostignuće“, započeo je papa Franjo 2014. godine svoju prvu poruku za Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija. I učinio je to tako što je iznenađujuće odabrao drugačiju prispodobu od onih koje se obično koriste kada se govori o komunikaciji, onu o dobrom Samaritancu, jer nam pomaže – rekao je – razmišljati o snazi ​​komunikacije u smislu blizine: „Svijetu medija ne smije biti tuđa briga za čovječanstvo, pozvan je pokazati nježnost. Digitalna mreža može biti mjesto bogato čovječnošću; mreža ljudi a ne mreža žicâ.“

Sve je već tu u ovom početku. A prije svega između redaka stoji prepoznavanje komunikacije (i novinarstva) kao misije, kako stoji u poruci iz 2015.: „U svijetu u kojem se tako često proklinje, govori zlo o drugima, i kojem se sije razdor i ogovaranjem truje sredinu u kojoj živimo (…) Jedino blagoslovom a ne proklinjanjem, susretanjem a ne odbacivanjem, prihvaćanjem a ne borbom, možemo razbiti spiralu zla, pokazati da je dobrota uvijek moguća i djecu učiti bratstvu.“

Premda svjestan iznimne snage tehnike, ali i retorike, papa Franjo odbija obje kušnje: tehnokratsku i propagandnu. „Nije tehnologija ta koja određuje je li komunikacija autentična ili ne, već ljudsko srce i njegova sposobnost da koristi dobro sredstva koja mu stoje na raspolaganju“ (Franjo, Poruka za 50. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2016.).

Marketing nije model dobre komunikacije. Ali svjedočanstvo onih koji znaju vidjeti, koji znaju slušati, koji znaju biti blizu.

Ovo je ujedno i najbolji način borbe protiv lažnih vijesti (fake news):

„Osobe, a ne strategije najbolji su protulijek za laži. Osobe koje su oslobođene od pohlepe, koje su spremne slušati i koje se trude stupiti u iskreni dijalog da bi na svjetlo dana izašla istina; osobe koje privlači dobrota i koje se odgovorno služe riječima. Ako je odgovornost odgovor na širenje lažnih vijesti, tada je velika odgovornost na onima čiji je zadatak pružati informacije, a to su novinari, čuvari vijesti. U današnjem svijetu njihov posao nije samo zanat, već pravo i istinsko poslanje. Oni imaju zadatak, u vrtlogu vijesti i silnoj pomami za senzacionalnim vijestima, sjetiti se kako u središtu vijesti nije brzina njezinog objavljivanja niti njezin utjecaj na publiku, nego osobe. Informirati druge znači oblikovati ih, to znači biti u doticaju s ljudskim životima“ (Franjo, Poruka za 52. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2018.).

U hiperpovezanom i rascjepkanom svijetu, to je – prema papi Franji – mreža koju trebaju tkati muškarci i žene dobre volje uključeni u komunikaciju, „mreža koja nije načinjena kako bi hvatala u klopku, nego da bi činila slobodnima“ (Franjo, Poruka za 53. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2019.); dijeliti priče koje zahtijevaju da budu podijeljene, ispričane, oživljene u svakom trenutku, sa svakim jezikom, sa svim sredstvima (v. Franjo, Poruka za 54. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2020.).

Među prekrasnim stvarima za koje je ljudska duša sposobna, prije bilo kakvog tehničkog izuma, postoji i ovo: sposobnost dijeljenja.

U tako mračnom trenutku u povijesti čovječanstva, jedino istinskim dijeljenjem možemo pronaći način da vratimo dušu svakom divnom tehničkom izumu i našoj komunikaciji.

Samo tako komunikacija postaje zajedništvo i otvara stvarne procese razvoja dobra, mira.

Nije riječ – kako je rekao papa Franjo – o promicanju feel-good novinarstva koje negira postojanje ozbiljnih problema i poprima tonove Sahare. Ali naprotiv, novinarstvo bez pretvaranja, neprijateljsko prema neistinama, dopadljivim sloganima i bombastičnim izjavama; novinarstvo koje rade ljudi za ljude; novinarstvo koje ne spaljuje vijesti, već je predano istraživanju pravih uzroka sukoba, promicanju razumijevanja iz korijena i prevladavanju novinarstva predanog naznačavanju alternativnih rješenja za eskalaciju protesta i verbalnog nasilja.

Stoga je, nadahnut franjevačkom molitvom, papa Franjo – u porukama 2018. i 2021. – napisao dvije molitve za novinarstvo koje i nevjernike pozivaju na putovanje i koje su najbolji zaključak ovih redaka.

Gospodine, učini nas oruđima svoga mira. Daj nam da prepoznamo zlo koje je prikriveno u komunikaciji koja ne izgrađuje zajedništvo; pomozi nam da uklonimo otrov iz naših prosudbi. Pomozi nam da govorimo o drugima kao našoj braći i sestrama. Ti si vjeran i vrijedan povjerenja; daj da naše riječi budu sjeme dobra za svijet: gdje je buka, da naučimo slušati; gdje je konfuzija, da nadahnjujemo sklad; gdje je nejasnoća, da donosimo jasnoću; gdje je isključivost, da donosimo solidarnost; gdje je senzacionalizam, da koristimo trezvenost; gdje je površnost, da postavljamo prava pitanja; gdje je predrasuda, da pobuđujemo povjerenje; gdje je neprijateljstvo, da donosimo poštivanje; gdje je laž, da donosimo istinu. Amen. (Franjo, Poruka za 52. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 24. siječnja 2018.)

Gospodine, nauči nas izići iz sebe samih, upustiti se u traženje istine. Nauči nas da idemo i vidimo, nauči nas slušati i ne gajiti predrasude. Nauči nas ne donositi ishitrene zaključke. Nauči nas ići tamo gdje nitko ne želi, uzeti si vremena da shvatimo, usmjeriti pozornost na ono što je bitno, ne dopustiti da nas rastresenim čini ono što je suvišno i razlikovati varljivo od istinitog. Udijeli nam milost da prepoznamo mjesta u svijetu u kojima ti prebivaš i iskrenost da pripovijedamo ono što smo vidjeli. (Franjo, Poruka za 55. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija, 23. siječnja 2021.)