Nježnost očituje blizinu, ali ne samo kroz stručnost nego ponajviše kroz sudjelovanje u konkretnom životu ljudi – napomenuo je. To je bliskost shvaćena kao sudjelovanje, blizina, skrb i ljubav. Nadam se da nam je velika kušnja koju smo doživjeli u pandemiji vratila nostalgiju za novom bliskošću među nama. Novu nježnost.

Kad se ponovno počnemo brinuti o onima koji su na margini, dat ćemo znak istinske promjene 

Papa je govorio o djeci i starijim osobama, glavnim stanovnicima egzistencijalnih periferija društva koje se usredotočuje posebno na proizvodnost.

“Njihov se život doživljava beskorisnim. Ja, međutim, vjerujem da generacijski susret između djece i starijih osoba treba biti ispunjen kulturom koja zna učiniti da se ta vrsta krhkosti susretne i integrira. Riječ je o ljudskom pitanju”, objasnio je papa Franjo.

Tek kada se ponovno počnemo brinuti ponajviše o onima koji su na margini, dat ćemo znak istinske promjene. Kada radimo kako ne bi više bilo generacijskoga sukoba, i kada smognemo hrabrosti da povežemo malene i odrasle, djecu i starije osobe, tek ćemo tada iskusiti novu kvalitetu življenja u društvu.

Udruga OSA pomaže ljudima u stanu, u intimnosti njihova doma, u dimenziji brižne skrbi. Prema Papinim riječima, dom nije jednostavno neko mjesto, on je iznad svega odnos koji daje novu snagu za suočavanje s kušnjom. To ne znači – objasnio je Papa – da su zdravstvene ustanove beskorisne, nego trebaju postati krajnje rješenje u iskustvu bolesti i trpljenja. Papa hvali njihovo djelo, jer čini mogućim iskustvo patnje i bolesti u okruženju koje je sigurno ugodnije, ljudskije i sposobnije humanizirati i dio života koji, upravo stoga što je težak, čini da se osjećamo više sami, neshvaćeni i ranjiviji.

Bog uvijek pronalazi način da se učini prisutnim u našem životu

U svjetlu nedavnoga iskustva boravka u bolnici, papa Franjo zdravstvenim djelatnicima predlaže jednostavna pravila koja se, zapravo, tiču onih koji svoju službu i svoj posao žive na ljudski način. Gledati ljude u oči, promatrati ih u njihovom trpljenju nikada ih ne banalizirajući te slušati ih kako bi te osobe mogle nekomu povjeriti patnju koju proživljavaju i teškoće koje imaju. I na kraju, liječenje koje se nikada ne bi smjelo provoditi nasilno, nikada banalno i mehaničko pružanje pomoći, potpore i profesionalne usluge.

Posljednje pitanje upućeno papi Franji odnosi se na bol i smrt. Papa ističe kako, iako ne imenujući Krista, ne može se bez njega i njegova iskustva. Podsjetio je da govori često, umjesto da budu pomoć i utjeha, uzrokuju još veću patnju; ne valja bježati, trebamo ostati blizu u trenutcima kušnje, pred sablazni nedužne boli, sablazni boli nekog djeteta. Valja, osim toga, ukloniti napast od izoliranja, jer što više trpimo, to više osjećamo da i nama treba Cirenac koji će nam pomoći nositi naš križ.

Bog uvijek pronalazi način da se učini prisutnim u našem životu, čak i onda kada ga osjećamo udaljenim ili se osjećamo napušteni. To je naša snaga. Iako to ne znamo, Uskrs već djeluje u onom mraku. Tek ćemo s vremenom shvatiti da je i u najdubljoj tami skriveno svjetlo. Dok čekamo da to primijetimo možemo samo ići naprijed uzajamno si pomažući.

“Hvala vam za sve što činite, jer mnogima pomažete proći kroz njihovu tamu, da se ne osjete sami, da se ne obeshrabre te da mogu živjeti i proći ono što sami ne bi nikada mogli ni proživjeti ni suočiti se s tim”, istaknuo je Papa, prenijela je hrvatska redakcija Vatican Newsa u utorak 7. prosinca.