Spomenuvši se svojega posjeta toj ustanovi, u listopadu 2013. godine, te njezina utemeljitelja svetoga Ludovika da Casorije koji je, nadahnut pozornošću svetoga Franje prema bolesnima i marginaliziranima, osnovao ustanovu za slijepe i gluhonijeme, Papa je istaknuo da ako invaliditet ili bolest otežavaju život, on nije manje vrijedan življenja, i to u potpunosti. Važno je osobu s invaliditetom gledati kao nekoga od nas, osobu koja treba biti u središtu naše pažnje i skrbi, te u središtu pozornosti svih, kao i politike. To je svrha civilizacije. Usvajanjem tog načela, primjećujemo da osoba s invaliditetom, ne samo da prima nego i daje – primijetio je Papa. Briga o njima nije jednosmjerna gesta, nego razmjena darova.

Za Papu to načelo vrijedi za svakoga, jer je upisano u savjest zbog koje osjećamo svoj položaj u jedinstvu među svim ljudskim bićima. To je ona ‘veza bratstva’ o kojoj papa Franjo govori u enciklici Fratelli tutti, koju je potpisao upravo u Asizu. Stoga je potrebno da svi budu potpuno svjesni toga načela, te da se slijedom toga razviju zaključci, pa i onda kada je riječ o raspodjeli zajedničkoga bogatstva, da se ne bi dogodilo da bude uskraćeno upravo onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Papa se osvrnuo i na brojne druge strukture koje pružaju usluge poput onih koje nudi Serafico iz Asiza, a koje se katkada bore kako bi preživjele ili učinile da njihove usluge budu što djelotvornije, a za koje je potrebna solidarnost brojnih osoba. Međutim, država i javna uprava trebaju obaviti svoj dio posla. Ne mogu se ostaviti same brojne obitelji primorane boriti se za uzdržavanje djece s teškoćama, u velikoj brizi za budućnost koja ih čeka kada ih one više neće moći pratiti – upozorio je Sveti Otac.

Istaknuvši potom posebnu povezanost koja se uspostavlja s roditeljima djece o kojoj se brine Institut Serafico, Papa je primijetio kako usluge te ustanove nisu ograničene na stručnu pomoć, nego svakomu osiguravaju personaliziranu, brižljivu i susretljivu pozornost. To je tako zato što je logika Serafica ljubav – objasnio je – ona koja se uči iz evanđelja u školi svetoga Franje i svetoga Ludovika. Ljubav koja zna čitati u očima i u gestama, koja anticipira želje, ne predaje se pred naporom, pronalazi snagu da svakoga dana počne ispočetka i raduje se svakom, makar malom, napretku osobe kojoj pomaže.

Papa je potom spomenuo društveno-političku školu ustanovljenu u Institutu, u svrhu poticanja društva na promišljanje o tomu da krene od posljednjih, te primijetio njezino uspješno uključivanje u okvir inicijative Economy of Francesco (Franjina ekonomija), pridonoseći obnovi gospodarstva u pravednosti i solidarnosti. Na kraju je papa Franjo potaknuo sve koji rade u Institutu Serafico iz Asiza da nastave ići tragovima svetaca, poželjevši da njihov rad uvijek ima okus radosti poslanja.