Čin posvete gesta je sveopće Crkve „koja u ovom dramatičnom trenutku uzdiže Bogu, preko Njegove i naše Majke, bolni vapaj svih patnika i moli za prestanak nasilja te da bi preporučila budućnost čovječanstva Kraljici mira“, kako je Papa istaknuo u svom pismu biskupima Katoličke Crkve.

Ujedno je odgovor ukrajinskim rimokatoličkim biskupima koji su ga zamolili da Ukrajinu i Rusiju javno posveti Bezgrješnomu Srcu Marijinu, na isti onaj način kako je to zatražila Blažena Djevica Marija u Fatimi.

„Budući da dolikuje da mir zazovemo obnovljeni Božjim oproštenjem“, kako je pojasnio Sveti Otac, čin posvete bio je dio pokorničkoga bogoslužja u bazilici Sv. Petra kao i u crkvama diljem svijeta koje su se odazvale Papinu pozivu i zajednički i istodobno izmolile molitvu kojom se čovječanstvo, osobito puk Rusije i Ukrajine, posvećuje Bezgrješnomu Srcu Marijinu.

U Fatimi, kao Papin izaslanik, to je učinio kardinal Konrad Krajewski. Naime posveta se događa o osamdesetoj obljetnici posvete Crkve i cijelog ljudskog roda koju je izvršio papa Pio XII. 1942. godine te o 25. obljetnici ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi.

Anđeo Gabrijel se u evanđelju današnje svetkovine tri puta obraća Djevici Mariji. Prvi put joj pozdravljajući kaže: “Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1,28). Te riječi su danas upućene i nama, napomenuo je Sveti Otac, te dodao – možeš ih učiniti svojima svaki put kada pristupiš Božjem oproštenju, jer tamo ti Gospodin govori: “Ja sam s tobom”.

“Prečesto mislimo da se ispovijed sastoji u tome da idemo Bogu pognute glave. Ali nismo prije svega mi ti koji se vraćaju Gospodinu; On je taj koji nas dolazi pohoditi, koji nas ispunja svojom milošću, koji nas razvedruje svojom radošću. Ispovjediti se  znači pružiti Ocu radost našeg ponovnog ustajanja. U središtu onoga što ćemo doživjeti nisu naši grijesi, već njegovo oproštenje”.

Vratimo prvenstvo milosti – poziv je Svetoga Oca na slavlju sakramenta pokore. Zamolimo za dar razumijevanja da Pomirenje nije prije svega naš korak prema Bogu, nego njegov zagrljaj koji nas obavija, zadivljuje, pokreće. Stavimo li u prvi plan Božju perspektivu, ponovno ćemo zavoljeti ispovijed. To nam je potrebno, napomenuo je Papa, jer svako unutarnje preporođenje, svaka duhovna prekretnica počinje od Božjeg oproštenja. Nemojmo zanemariti sakrament pomirenja, nego otkrijmo ga ponovno kao sakrament radosti, potaknuo je Papa, gdje zlo koje nas posramljuje postaje prilika da doživimo topli Očev zagrljaj, slatku Isusovu snagu koja nas liječi, “majčinsku nježnost” Duha Svetoga. To je srce ispovijedi.

Obraćajući se ispovjednicima, „braći koja poslužuju Božje oproštenje“, Papa je potaknuo neka budu oni koji nude radost te objave onima koji im prilaze: Raduj se, Gospodin je s tobom. „Bez ukočenosti, molim vas, bez prepreka, bez nelagode; vrata otvorena milosti!“, kazao je.

Druga rečenica koju Anđeo upućuje Mariji jest “Ne boj se” (r. 30). Bog nerijetko koristi taj izraz kada se predstavlja onima koji ga primaju – Abrahamu, Izaku, Jakovu, Josipu, pa i Mariji. Time nam šalje jasnu i utješnu poruku: svaki put kad se život otvori Bogu, strah nas više ne može držati kao taoce, naglasio je Papa.

“Sestro, brate, ako te grijesi plaše, ako te prošlost brine, ako ti rane ne zacjeljuju, ako te stalni padovi demoraliziraju i čini ti se da si izgubio nadu, ne boj se. Bog zna tvoje slabosti i veći je od tvojih pogrješaka. Traži od tebe jedno: tvoje slabosti, tvoje bijede, nemoj ih zadržati u sebi; odnesi ih Njemu, položi ih u Njega i od razloga za pustoš oni će postati prilike za uskrsnuće. Ne boj se!”

U pratnji smo Djevice Marije, podsjetio je Papa, koja je sama predala svoju uznemirenost Bogu. Anđelova objava dala joj je ozbiljne razloge za strah. Predložio joj je nešto nezamislivo, nešto što je bilo iznad njezinih snaga i što ne bi mogla sama riješiti. No, Marija nije prigovarala. Bio joj je dovoljan onaj ne boj se, bilo joj je dovoljno Božje ohrabrenje.

Često činimo suprotno: polazimo od svoje sigurnosti i tek kad ih izgubimo, idemo k Bogu. Gospa nas pak uči polaziti od Boga, vjerujući da će nam tako sve ostalo biti dano (usp. Mt 6,33). Poziva nas da idemo k izvoru, Gospodinu, koji je radikalni lijek protiv straha i boli življenja.

Sveti Otac se u homiliji spomenuo rata u Ukrajini. Brutalni rat, koji je pogodio mnoge i koji čini da svi pate, u svakome izaziva strah i užasnutost. Osjećamo iznutra osjećaj bespomoćnosti i nedoraslosti, kazao je. Treba nam reći “ne bojte se”. Ali, ljudske sigurnosti nisu dovoljne, potrebna je Božja prisutnost, sigurnost božanskog oproštenja, jedinog koji poništava zlo, razrješava ogorčenost, vraća mir u srce. Vratimo se Bogu, vratimo se njegovom oproštenju, naglasio je Papa.

Anđeo progovara po treći put, riječima: „Duh Sveti sići će na te“ (Lk 1,35). Tako Bog intervenira u povijest: dajući svoga Duha, primijetio je Papa.

“Mi sami nismo u stanju razriješiti proturječja povijesti, pa čak ni proturječnosti našeg srca. Potrebna nam je mudra i krotka snaga Božja, a to je Duh Sveti. Potreban nam je Duh ljubavi, koji rastvara mržnju, gasi ogorčenost, gasi pohlepu, budi nas iz ravnodušnosti. Trebamo Božju ljubav jer je naša ljubav nesigurna i nedovoljna. Toliko toga molimo od Gospodina, ali ga često zaboravljamo pitati ono što je najvažnije i što nam On želi dati: Duha Svetoga, snagu ljubavi.”

Potrebno je iz Božjeg oproštenja izvući snagu ljubavi, istoga Duha koji je sišao na Mariju, napomenuo je papa Franjo. Želimo li da se svijet promijeni, prije svega treba se promijeniti naše srce. „Da bismo to učinili, danas dopustimo da nas Gospa uzme za ruku“, pozvao je Sveti Otac. Bog je promijenio povijest kucajući na Marijino Srce.

“I mi danas, obnovljeni Božjim oproštenjem, kucamo na to Srce. U jedinstvu s biskupima i vjernicima svijeta, želim Bezgrješnom Srcu Marijinu svečano donijeti sve što proživljavamo: obnoviti posvetu Crkve i cijelog čovječanstva njoj i na poseban način njoj posvetiti ukrajinski narod i ruski narod, koji je sa sinovskom ljubavlju štuju kao Majku. Ne radi se o nekoj čarobnoj formuli, nije to, već se radi o duhovnome činu. To je gesta potpunog povjeravanja djece koja u nevolji ovog okrutnog i besmislenog rata koji prijeti svijetu, pribjegavaju Majci – poput djece, kada su uplašena idu k majci plakati – stavljajući svoj strah i bol u njezino Srce, predajući njoj sebe same.”

S Marijinih usana izišla je najljepša rečenica koju je anđeo mogao donijeti Bogu: „Neka mi bude po tvojoj riječi“ (r. 38). Gospino prihvaćanje nije pasivno ili rezignirano, istaknuo je Sveti Otac, već živa želja za prianjanjem uz Boga, koji ima “naume mira, a ne nesreće” (Jer 29,11). To je najbliže sudjelovanje u njegovom planu mira za svijet. Posvećujemo se Mariji da uđemo u taj plan, da se stavimo potpuno na raspolaganje Božjim planovima, ohrabrio je, zaključivši homiliju molbom da nas Majka Božja povede za ruku na našem današnjem putu, da ga vodi strmim i zamornim stazama bratstva i dijaloga, putem mira.

Papa Franjo prvi je skinuo liturgijsko ruho i uputio se na osobnu ispovijed, a zatim se i stavio na raspolaganje okupljenim vjernicima za sakrament pokore.

Čin posvete bio je ispred Kipa Gospe Fatimske gdje je Papa izgovorio molitvu, zaključivši riječima: „Mi zato, Majko Božja i naša, svečano povjeravamo i posvećujemo tvom bezgrješnom Srcu nas same, Crkvu i svekoliko čovječanstvo, a na poseban način Rusiju i Ukrajinu. Primi ovaj naš čin kojeg izvršavamo s povjerenjem i ljubavlju, učini da prestane rat, providi svijetu mir. Ono „da“ koje je niknulo iz tvoga Srca otvorilo je vrata povijesti Knezu mira; vjerujemo da će iznova, posredstvom tvojega Srca, doći mir. Tebi dakle posvećujemo budućnost cijele ljudske obitelji, potrebe i očekivanja naroda, tjeskobe i nade svijeta.

Neka se po tebi na Zemlju izlije božansko Milosrđe i neka slatki otkucaj mira ponovno odjekuje našim danima. Ženo onoga „da“, nad koju je sišao Duh Sveti, donesi među nas Božji sklad. Napoji naše usahnulo srce, ti koja si „živo vrelo nade“. Vezla si Isusu tkivo čovještva, učini i nas tkalcima zajedništva. Hodila si našim putevima, vodi nas stazama mira. Amen.“

Papa je zatim zajedno s djecom prinio Mariji buket bijelih ruža te je Bezgrešnoj otpjevana pjesma.

Pokorničko bogoslužje s činom posvete izravno su prenosili mediji diljem svijeta, među njima i Četvrti program HRT-HTV uz komentar i prijevod generalnoga tajnika Hrvatske biskupske konferencije doc. dr. Krunoslava Novaka.