Duh Sveti je „konačni dar, dar nad darovima“. On u vremenu nastavlja sugerirati Crkvi da živi u sadašnjosti, bez nostalgija i strahova, da traži cjelinu, a ne dio, da na prvo mjesto stavlja Boga, a ne vlastite snage. Razgovarajući sa svojim učenicima, Isus Duha Svetoga naziva Tješiteljem (Paraklet) i Zagovornikom, rekao je papa Franjo na početku svoje homilije.

Govoreći o tom prvom nazivu za Duha, Tješitelj, rekao je kako svi mi, posebno u teškim trenucima, „tražimo utjehu“, ali ove zemaljske „brzo nestaju“. Oni su „poput anestetikâ: daju trenutno olakšanje, ali ne liječe u dubini zlo koje nosimo u sebi“. „Samo onaj koji daje da se osjećamo ljubljenima onakvi kakvi jesmo daje mir srcu. Duh Sveti, Božja ljubav, to čini“, objasnio je Papa.

Sestro, brate, ako osjećaš tamu samoće, ako u sebi nosiš gromadu koja guši nadu, ako imaš ranu u srcu koja žari iznutra, ako ne nađeš izlaz, otvori se Duhu Svetom. On, pisao je sveti Bonaventura, „tamo gdje je veća nevolja donosi veću utjehu, ali ne kao što to čini svijet koji tješi i laska u blagostanju, ali kad navale protivštine i nedaće ismijava i osuđuje“. Tako čini svijet, tako prije svega čini neprijateljski duh – đavao.

Đavao, nastavlja papa Franjo, „čini sve da nas obori“, dočim nas Duh, naprotiv, „želi podići“. Papa je podsjetio kako su apostole nakon Isusova uskrsnuća isprva obuzeli zbunjenost i strah, ali sve se kod njih mijenja netom su primili Duha Svetoga. Od toga časa jedini strah koji ih muči jest nemogućnost „svjedočenja ljubavi koju su primili“.

I mi smo pozvani svjedočiti u Duhu Svetom, postati parakleti, tješitelji. Dà, Duh od nas traži da uosobljujemo njegovu utjehu. Kako to možemo učiniti? Zacijelo ne tako da držimo velike besjede, nego tako da budemo drugima bližnji; ne frazama, nego molitvom i blizinom. Sjetimo se da su blizina, suosjećanje i nježnost uvijek Božji stil. Tješitelj govori Crkvi da je danas vrijeme utjehe. Ovo je vrijeme blagovijesti evanđelja više no borbe protiv poganstva. Ovo je vrijeme za donošenje radosti Uskrsloga, ne zato da se tužimo na dramu sekularizacije. Ovo je vrijeme da se na svijet izlije ljubav, a ne vrijeme zbližavanja sa svjetovnošću. Ovo je vrijeme za svjedočenje milosrđa, a ne za uvođenje pravila i normi. Ovo je vrijeme Tješitelja! Ovo je vrijeme slobode srca, u Tješitelju, istaknuo je Papa.

Govoreći o Duhu kao Zagovorniku, Papa je objasnio da u Isusovo vrijeme odvjetnik nije govorio u ime optuženika, nego mu je na uho predlagao što da kaže. Tako Duh Sveti „ne zauzima naše mjesto“, nego nas nadahnjuje ne prisiljavajući nas, „nudi se, ali se ne nameće“. Papa je istaknuo tri sugestije koja nam dolaze od Duha, „tri osnovna protuotrova protiv isto toliko napasti, koje su danas veoma raširene“. Prva je „živi u sadašnjosti“, druga „tražiti cjelinu, a ne dio“, a treći „staviti Boga ispred samoga sebe“.

Tješitelj potvrđuje primat današnjice protiv iskušenja da budemo paralizirani gorčinama i nostalgijom prošlosti ili da se usredotočimo na neizvjesnosti sutrašnjice i pustimo da nas opsjedaju strahovi za budućnost. Duh nas podsjeća na milost sadašnjosti. Nema boljeg vremena za nas: sada, tamo gdje jesmo, jedinstveni je i neponovljivi trenutak da činimo dobro, da život učinimo darom. Živimo u sadašnjosti!, pozvao je Papa.

Jedinstvo u Crkvi, objasnio je nadalje Sveti Otac, nikada nije jednolikost, to je sloga „u raznolikostima karizmi“. I apostoli su se međusobno vrlo razlikovali, „ali kad su primili Duha, naučili su da ne daju primat svojim ljudskim gledištima, nego svemu onom što Božje.

Danas, ako slušamo Duha, nećemo se usredotočiti na konzervativne i progresivne, tradicionaliste i one koji bi htjeli uvoditi novine, desne i lijeve: to ne, ako su to kriteriji, to znači da je Duh zaboravljen u Crkvi. Tješitelj se zalaže za jedinstvo, sklad, sklad različitosti. Pokazuje nam dijelove istog Tijela, braću i sestre među nama. Tražimo cjelinu! Neprijatelj je taj koji želi da se raznolikost pretvori u suprotstavljanje i zato donosi ideologije: moramo reći „ne“ ideologijama, a „da“ cjelini, rekao je Papa.

Staviti Boga ispred svojega „ja“ treći je Papin savjet. Duh Sveti „potvrđuje primat milosti“. Samo ako ostavimo prostora Gospodinu „ponovno pronalazimo same sebe“, a to vrijedi i za Crkvu:

Vlastitim silama ne spašavamo nikoga, pa ni sebe same. Ako su na prvome mjestu naši projekti, naše strukture i naši reformski planovi, upast ćemo u funkcionalizam, eficijentizam, horizontalizam i nećemo uroditi plodom. Ti ‘izmi’ su ideologije koje dijele, razdvajaju. Crkva nije ljudska organizacija, Crkva je hram Duha Svetoga. Isus je na zemlju donio oganj Duha i Crkva se obnavlja pomazanjem, besplatnim pomazanjem milosti, snagom molitve, radošću poslanja, razoružavajućom ljepotom siromaštva. Stavimo Boga na prvo mjesto!, pozvao je Papa.

Svoju je homiliju završio zazivom Duhu da nas sve učini misionarima njegove utjehe svijetu, prorocima jedinstva, utemeljenima na milosti i usredotočenim na Božjem „danas“.