Čemu se možemo nadati u svijetu koji je pun ožiljaka od rata i nasilja? I dalje gledamo strašne slike koje dopiru do nas iz napaćene Ukrajine, a prečesto se ne sjećamo drugih zaboravljenih sukoba, drugih žarišta nasilja, mnogih dijelova Trećeg svjetskog rata koji nažalost proživljavamo.

Danas je Uskrs, danas za nas kršćane uskrsava Knez mira, Isus iz Nazareta koji im je, ulazeći u Dvoranu Posljednje večere, gdje su bili okupljeni njegovi apostoli još uvijek prestrašeni vidjevši ga kako umire na križu, rekao: Mir vama!

Mir s tobom pozdrav je koji razmjenjujemo na taj dan. Da bismo istinski rekli ne ratu i nasilju, nije dovoljno samo utišati oružje i zaustaviti agresore. Potrebno je iskorijeniti korijene ratova i nasilja, a to su ogorčenost, zavist i pohlepa. Drago mi je što ovih dana neki mediji, poput vašeg tjednika, odlučuju dati prostor i glas mirotvorcima. Treba imati hrabrosti razoružati srca, demilitarizirati ih, ukloniti otrov i ogorčenost.

Moramo također imati hrabrosti reći ne ponovnom naoružavanju kojemu nažalost svjedočimo jer pravi mir ne može proizići iz straha. Potrebno je ono što je prije šezdeset godina sveti Ivan XXIII., u svojoj enciklici Pacem in Terris, nazvao cjelovitim razoružanjem: kriterij odsutnosti rata koji se temelji na ravnomjernom naoružanju, mora biti zamijenjen načelom da se istinski mir može graditi samo uz uzajamno povjerenje.

Shvaćam da nekima ove riječi mogu zvučati utopistički, posebice u ovo vrijeme. Ali to nije utopija, to je zdravi realizam: samo zaustavljanjem utrke u naoružanju, koja oduzima resurse za borbu protiv gladi, žeđi i osiguranje medicinske skrbi za one koji ju nemaju, možemo spriječiti samouništenje našeg čovječanstva.

Zbog toga uz želje za sretan Uskrs, ponavljam riječi Uskrslog Isusa: Mir vama!