Navještaj, dijalog, razlučivanje, milosrđe, uspostavljanje „mreže“ među ustanovama, sveučilištima, religijama – kriteriji su koji trebaju nadahnjivati teologiju prihvata, obnovljenu teologiju u smislu misionarske Crkve kako bi ljudi mogli „na vlastitom jeziku“ čuti odgovor u traženju punoga života. Ocrtavajući taj put Papa gleda ponajviše na Mediteran, koji je oduvijek mjesto razmjenā, a katkada i sukobā, i koji postavlja niz, često dramatičnih, pitanja. Za suočavanje s njima potreban je, prema Papinim riječima, vjerodostojan i iskren dijalog u vidu izgradnje mirnoga suživota među osobama različitih religijā i kulturā.

Papa je u svojem govoru na neki način dao odgovor na pitanje koje je bilo u središtu razgovorā na skupu, odnosno kako se teologija danas može obnoviti. Jasna je važnost apostolske konstitucije iz 2017. godine, ‘Veritatis gaudium’, koja je u teološke i crkvene studije željela utisnuti obnovu u smislu Crkve koja izlazi. Bitno je, podsjetio je Papa, da teolozi budu muškarci i žene samilosti, dirnuti trpljenjem brojnih siromašnih zbog ratova i nasilja. Riječ je, dakle, o tomu da se put nastavi u društvu brojnih osoba koje su preživjele brodolom, ohrabrujući stanovništvo Mediterana da odbije svaku napast osvajanja i identitetske zatvorenosti, istaknuo je Papa, pojašnjavajući da valja pokrenuti postupke, a ne zauzimati prostore.

Teologija – izraz Crkve kao poljske bolnice

Papa Franjo je na početku govora uputio snažan poziv svima da krenu od Evanđelja milosrđa, jer, kako je rekao, teologija se rađa usred konkretnih ljudi koje Bog traži s ljubavlju. Potom je, spominjući se vlastitih riječi koje je jednom uputio Teološkom fakultetu u Argentini, kazao da i dobri teolozi, kao i dobri pastiri, odišu po narodu i ulici, svojim razmišljanjem stavljaju ulje i vino na rane ljudi. Neka teologija bude izraz Crkve koja je „poljska bolnica“, koja živi svoje poslanje spasenja i ozdravljenja svijeta, istaknuo je Papa.

Dijalog i kerigma

Kako bi se studij obnovio u smjeru teologije prihvata, stožeri su kerigma, odnosno navještaj umrloga i uskrsnuloga Krista, i vjerodostojan dijalog, u službi Crkve koja ne treba staviti u središte apologetiku ili priručnike, nego evangelizaciju koja pak, istaknuo je papa Franjo, ne znači prozelitizam. Dijalog, također kao metoda razlučivanja i navještaja, dodao je, potičući nazočne da ga rabe i u postavljanju problema, i u traženju rješenja, kako bi naviještanjem evanđelja pridonosili razvoju narodā.

Dijalog sa židovstvom i islamom

Taj se dijalog uspostavlja potičući na teološkim fakultetima i crkvenim sveučilištima studije drugih jezikā i kulturā, posebno kako bi se poduprlo poznavanje i dijalog sa židovstvom i islamom, shvaćajući zajedničke korijene i razlike, te tako pridonijelo izgradnji društva koje cijeni različitosti i podupire poštovanje, bratstvo i miran suživot, napomenuo je Papa.

Teolozi samilosti

Za teologiju prihvata potrebni su teolozi koji znaju raditi zajedno, u interdisciplinarnom obliku, duboko crkveno ukorijenjeni, ali istodobno otvoreni neiscrpnim novostima Duha; teolozi koji izbjegavaju natjecateljske i zasljepljujuće logike koje često postoje i u našim ustanovama, primijetio je papa Franjo.

Važno je da teolozi budu muškarci i žene samilosti, dirnuti potlačenim životom mnogih, dirnuti suvremenim ropstvima, društvenim problemima, nasiljem, ratovima i golemim nepravdama kojima su podvrgnuti brojni siromasi koji žive na obalama ovoga našeg „zajedničkog mora“. Bez zajedništva i samilosti, stalno poduprtih molitvom, (…) osim duše, teologija gubi inteligenciju i sposobnost za kršćansko tumačenje stvarnosti.

Metoda milosrđa

Osvrnuvši se i na agresivna i ratoborna ponašanja, na kolonijalne prakse, opravdavanja ratova i progone provođene u ime neke religije ili u želji za rasnom ili doktrinarnom čistoćom, papa Franjo je kazao da metoda dijaloga, koji vodi milosrđe, može obogatiti interdisciplinarno tumačenje te žalosne povijesti.

Papa je podsjetio i na važnost ponovnoga razmatranja tradicije, kazao je da je korijen taj koji daje život, a ne neki muzej. Tradicija je za razvoj ono što je korijen za stablo. Osim toga, potrebna je i teološka sloboda, jer bez mogućnosti za ispitivanjem novih putova, ne ostavlja se prostor za novost Duha Uskrsloga, rekao je Papa, a izvijestio Vatican News.