Današnje društvo postupno gubi svijest o tomu što život čini dragocjenim – upozorio je papa Franjo govoreći sudionicima opće skupštine Kongregacije za nauk vjere posvećene brizi za osobe u kritičnim i terminalnim trenutcima života. Riječ je o kontekstu u kojemu se upravo život vrjednuje samo u ime korisnosti – istaknuo je Papa – dok se ne ispunjavaju prijeko potrebne dužnosti solidarnosti i bratstva.

Papa se posebno osvrnuo na terminalne bolesnike te upozorio da je hitno potrebno preobratiti pogled srca, u svjetlu samilosti. Istaknuo je dobro koje čine hospiciji gdje se primjenjuje „terapija dostojanstva“ te potaknuo da se ustrajno nastavi razmatranje promjene odredbi o ‘delicta graviora’ (težim kaznenim djelima), sadržanima u motu propriju Ivana Pavla II. „Sacramentorum sanctitatis tutela“, kako bi se nastavilo ići putom transparentnosti i poštovanja dostojanstva najmanjih.

Odbačeni životi, nedostojni životi jer ne odgovaraju mjerilu korisnosti. Današnje društvo rabi taj kriterij te gubi ono što ljudski život čini dragocjenim – objasnio je Papa. U tom se gubitku istinskih vrijednosti ne ispunjavaju ni prijeko potrebne dužnosti solidarnosti te ljudskoga i kršćanskoga bratstva. Društvo, zapravo, zaslužuje naziv ‘civilizirano’ ako razvije antitijela protiv kulture odbacivanja; ako prepozna nepovredivu vrijednost ljudskoga života, ako se solidarnost živi djelotvorno i ako ju se čuva kao temelj suživota – primijetio je papa Franjo.

Zahvaljujući Kongregaciji za nauk vjere za služenje Crkvi, Papa je istaknuo da vjera zahtijeva da se vodi računa o njezinom primatelju, da ga se upozna i konkretno voli. Kršćanski nauk nije kruti sustav zatvoren u sebe, ali ni ideologija koja se vremenom mijenja; to je dinamična stvarnost koja se, ostajući vjerna svojemu temelju, obnavlja iz naraštaja u naraštaj i sažima u jednom licu, jednom tijelu i jednom imenu – uskrslom Isusu Kristu.

Papa Franjo i prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Luis Francisco Ladaria Ferrer. Foto: Vatican Media

Osvrnuvši se na trenutak kada bolest kuca na vrata našega života, Papa je istaknuo koliko je važna samilost, „refren“ evanđelja – kako je rekao – te prisutnost nekoga tko nas drži za ruku, Dobri Samarijanac, „ljudska platforma odnosa“ koja otvara za nadu, balzam za ublažavanje malodušnosti i duhovne tjeskobe. Nemojte nikada nikoga napustiti u slučaju neizlječivih bolesti – istaknuo je Papa. Poradi svojega vječnog određenja, ljudski život zadržava svu svoju vrijednost i sve svoje dostojanstvo u svim okolnostima i prilikama, također u neizvjesnosti i slabosti, i kao takav uvijek je dostojan najvećega poštovanja.

Tema brige o bolesnicima, u kritičnim i terminalnim razdobljima života, povezana je sa zadaćom Crkve da ponovno napiše „gramatiku“ o preuzimanju odgovornosti i brige o osobi koja trpi. Primjer Dobroga Samarijanca uči nas da je potrebno preobratiti pogled srca, jer tko gleda često ne vidi. Zašto? – upitao je Papa te odmah objasnio – Jer nema samilosti. Bez samilosti, onaj tko gleda ne osjeća se uključen u to što vidi i prolazi dalje. Naprotiv, onoga tko ima samilosno srce prizor dirne i obuzme, te se on zaustavi i preuzme brigu.

Tko je na putu života upalio samo jedno svjetlo u nečijem mračnom trenutku, nije uzalud živio – rekao je papa Franjo te spomenuo svetu Tereziju iz Kolkate kako bi opisao stil blizine i solidarnosti kojim se umiranje čini ljudskijim. To je važna zadaća koju danas obavljaju hospiciji. Mislim na to koliko dobra čine hospiciji za palijativnu skrb, u kojima se terminalne bolesnike prati kvalificiranom medicinskom, psihološkom i duhovnom potporom, kako bi, utješeni blizinom svojih dragih, dostojno proživjeli završni dio svojega zemaljskog života – rekao je Papa te izrazio nadu da će takvi centri i dalje biti mjesta na kojima se prakticira „terapija dostojanstva“, njegujući tako ljubav i poštovanje prema životu.

Izrazivši zadovoljstvo razmatranjem koje je Kongregacija za nauk vjere potaknula u vezi s revizijom odredbi o težim kaznenim djelima, iz motu proprija „Sacramentorum sanctitatis tutela“, Papa je potaknuo nazočne da odlučno i dalje obavljaju tu zadaću kako bi dali vrijedan prinos na području na kojemu je Crkva izravno pozvana nastaviti strogo i transparentno štititi svetost sakramenata i povrijeđenoga ljudskog dostojanstva, posebno najmanjih.