Dosadašnji nadbiskup Takami navršio je u ožujku kanonsku dob za odreknuće od službe (75 godina). Prošloga mjeseca, na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje predslavio je misu zadušnicu za žrtve u katedralnoj crkvi Bezgrješnog Začeća u Urakamiju. Naslijedit će ga dosadašnji pomoćni biskup Nagasakija mons. Nakamura.

Mons. Nakamura rođen je 21. ožujka 1962. Za svećenika je zaređen na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka 1988. Pomoćnim biskupom i naslovnim biskupom Fesa (Maroko) imenovan je 31. svibnja 2019., a iste godine je i zaređen.

CRKVA U JAPANU I NAGASAKIJU

Ubrzo nakon što je sv. Franjo Ksaverski donio kršćanstvo u Japan, uslijedio je snažan progon misionara i japanskih kršćana 1587. godine. Japanski svećenik Pavao Miki zatvoren je u prosincu 1596. te su on i poveća skupina kršćana bili sprovedeni u Nagasaki – japanski grad s najvećim brojem katolika. Ondje su ih 5. veljače 1597. razapeli na križ.

U skupini od 26 svetih mučenika bili su franjevac Petar Krstitelj, isusovac Pavao Miki, još dvojica japanskih isusovaca i petorica franjevačkih misionara te 17 japanskih kršćana. Blaženima ih je 1627. proglasio papa Urban VIII., a svetima 1862. papa Pio IX.

Zatim je više od dvjesto godina (od 1641. do oko 1873.) Japan bio bez ijednoga biskupa, što znači da nije mogao imati zaređenih svećenika koji bi slavili sakramente. Sedam generacija vjernika živjelo je u neprestanom strahu, progonu i zatiranju vjere. Živjeli su u usmenoj predaji, gorućoj molitvi i čvrsto su vjerovali da će doći svećenici koji se ne žene, koji štuju Mariju i koji su odani rimskome papi. Oaza te povelike grupe od nekoliko tisuća vjernika bila je u predgrađu Nagasakija, najviše u naselju Urakami.

Uspostavljanjem trgovačkih veza sa zemljama Zapada u Japan je 1859. godine došao prvi svećenik, Francuz, p. Girard, ali samo za potrebe vjernika stranaca. Japancima je pristup katoličkim crkvama bio strogo zabranjen. Skupina od 15 vjernika tajno je došla do katoličkog svećenika 17. ožujka 1865.

Vlasti su ubrzo otkrile postojanje kršćana među japanskim pučanstvom te su krenule u obračun da se ta „hereza sa Zapada uguši i u korijenu sasiječe“. Uslijedila su hapšenja, deportacije, okrutna mučenja i prisiljavanje na odreknuće od katoličke vjere.

U razdoblju velikoga progona koji je trajao od 1868. do 1873. bilo je deportirano 3414 vjernika, od kojih je od iscrpljenosti i mučenja ubijeno i umrlo njih 664. Posebno se ističe skupina od 37 vjernika katolika mučenika s brda Cuwano za koje je pokrenut postupak beatifikacije.

U 20. stoljeću u Nagasakiju je franjevac konventualac sv. Maksimilijan Marija Kolbe podigao Grad Bezgrješne koji je ostao netaknut nakon što je na Nagasaki bačena atomska bomba. (Izvor: Paul Takashi Nagai – ovog nekoć radikalnog ateista danas nazivaju “svecem iz Urakamija” | HKM)

Prema statistici iz 2012. godine objavljenoj na službenoj stranici Konferencije katoličkih biskupa u Japanu, u toj dalekoistočnoj zemlji je 16 biskupija a katolika je 444 441 tj. 0.35 % stanovnika.