Govoreći o trenutačnoj izvanrednoj zdravstvenoj situaciji, papa Franjo rekao je da se ona treba živjeti “u pokori, samilosti i nadi. I u poniznosti, jer mnogo puta zaboravljamo da u životu postoje ‘tamna područja’, mračni trenuci. Mislimo da se mogu dogoditi samo nekom drugom. Umjesto toga, ovo je vrijeme mračno za sve, nitko nije isključen. Obilježeno je bolom i sjenama koje su nam ušle u kuću. To je drugačija situacija od one koju smo živjeli. Također zato što si nitko ne može priuštiti da ostane miran, svi dijele ove teške dane”.

“Ne smijemo praviti razliku između vjernika i nevjernika, idemo na korijen: čovječanstvo. Pred Bogom smo svi djeca”, poručio je Papa.

“Ovih dana ispričali su mi priču koja me pogodila i rastužila i zato što predstavlja ono što se događa u bolnicama”, ispričao je papa Franjo glede usamljenosti onih koji umiru od Covid-19: “Starica je shvatila da umire i htjela se oprostiti od svojih najmilijih: medicinska sestra je uzela telefon i videopozivom nazvala njenu unuku, tako je starica vidjela lice svoje unuke te je mogla otići s tom utjehom”. Krajnja je potreba imati ruku koja te uzme za ruku. Jednu gestu posljednjeg druženja. I mnoge medicinske sestre i medicinski tehničari ovu posljednju želju prate uhom, slušajući bol usamljenosti, uzimajući osobu za ruku. Bol onih koji su otišli bez pozdrava postaje rana u srcu onih koji ostaju. Zahvaljujem svim ovim medicinskim sestrama i medicinskim tehničarima, liječnicima i volonterima koji se, unatoč izvanrednom umoru, privijaju sa strpljenjem i ljubaznošću kako bi nadoknadili prisilni izostanak članova obitelji”.

Glede posljedica za budućnost, Papa je istaknuo da “moramo misliti da će to biti pomalo kao nakon rata. Neće više biti ‘drugi’, nego će bit ‘mi’. Jer iz ove situacije možemo izaći samo zajedno. Morat ćemo još više pogledati korijene: bake i djedove, starije. Graditi među nama istinsko bratstvo. Sjećati se ovog teškog iskustva kojeg smo živjeli svi zajedno. I nastaviti dalje s nadom, koja nikad ne razočara. To će biti ključne riječi za ponovni početak: korijenje, sjećanje, bratstvo i nada”.