Papa Franjo u govoru je spomenuo konstituciju „Sacrosanctum Concilium” kojom je Drugi vatikanski sabor dao poticaj za obnovu liturgijskoga života u Crkvi, te upozorio na tri dimenzije: aktivno sudjelovanje vjernika; crkveno zajedništvo, posebno potaknuto euharistijom; te poticaj na evangelizacijsko poslanje koje uključuje sve krštene.

Aktivno sudjelovanje vjernika

Papinski liturgijski institut u službi je tih triju potreba, istaknuo je Papa. Proučavanje liturgije treba poduprijeti liturgijski život, koji je bitan u životu kršćana, a to znači odgajati ljude da uđu u duh liturgije, da se njime „natope“. U Svetom Anzelmu bi se, prema Papinim riječima, to trebalo dogoditi: valja se prožeti duhom liturgije, osjetiti njezino otajstvo, s uvijek novim čuđenjem. Liturgija se ne posjeduje, ona nije neko zanimanje; liturgija se uči, liturgija se slavi. Valja doći do takvoga stava u slavljenju liturgije. I aktivno se sudjeluje samo u mjeri u kojoj se ulazi u taj duh slavlja. Nije tu pitanje obreda, to je Kristovo otajstvo. (…) O svemu tomu se u vašem institutu treba razmišljati, asimilirati, rekao bih udisati, pojasnio je Sveti Otac.

Napast liturgijskoga formalizma

Međutim, ima tu i napasti. Želio bih istaknuti opasnost napasti liturgijskoga formalizma, vraćanja oblicima, formalnostima više nego stvarnosti, što danas vidimo u pokretima koji pomalo pokušavaju ići unatrag i upravo negiraju Drugi vatikanski sabor, primijetio je.

Vaše posvećivanje proučavanju liturgije, nastavio je papa Franjo, daje da rastete u crkvenom zajedništvu. Liturgijski život nas, naime, otvara za drugoga, najbližega i onog najudaljenijeg od Crkve, u zajedničkom pripadanju Crkvi.

Ne pretvarajte liturgiju u bojno polje

Liturgijski život treba voditi do većega crkvenog zajedništva, a ne do podjela, istaknuo je te upozorio: Kada je liturgijski život pomalo zastava podjele, tamo se odmah osjeti miris đavla, prevaranta. Nije moguće štovati Boga te istodobno od liturgije stvarati bojno polje za pitanja koja nisu bitna, štoviše: za zastarjela pitanja i za zauzimanje stajališta, s ideologijama koje dijele Crkvu. Evanđelje i tradicija Crkve potiču nas da budemo čvrsto ujedinjeni oko bitnoga, te da dijelimo opravdane razlike u skladu Duha.

Otpor pred reformama

Zahvaljujući liturgiji, Crkva širi Kristovo djelovanje među muškarcima i ženama svih vremena, napomenuo je Papa, a proučavanje liturgije treba ostati vjerno tomu, ali to ne sprječava reforme. U tom je smislu Papa dodao, izvan predviđenoga govora, opširno razmišljanje primjećujući kako svaka reforma stvara otpor. Pritom se prisjetio reakcija na reforme Pija XII., te posebno spomenuo prvu liturgijsku reformu kojom se dopušta piti vodu prije pričesti, i postiti sat vremena… ‘Ali, to je protiv svetosti euharistije’, govorili su neki. Ili pak reforma o večernjoj misi, koja je bila neshvatljiva, jer, kako su govorili, Misa se slavi ujutro!

Sve je to skandaliziralo zatvorene mentalitete, rekao je papa Franjo te dodao: I danas se to događa. Štoviše, ti zatvoreni načini razmišljanja rabe liturgijske sheme kako bi obranili svoje stajalište. Iskorištavanje liturgije; to je drama koju proživljavamo u crkvenim skupinama koje se udaljavaju od Crkve, stavljaju u pitanje Koncil, autoritet biskupa…, kako bi očuvali tradiciju. I za to se iskorištava liturgija, istaknuo je Papa.

Liturgija i poslanje

Liturgija potiče na poslanje. Ono što slavimo, napomenuo je Papa, vodi nas da idemo u susret svijetu koji nas okružuje, u susret radostima i potrebama mnogih, unutar i izvan Crkve. Istinski liturgijski život, posebno euharistija, uvijek nas potiče na milosrđe, koje je prije svega otvorenost i pozornost prema drugomu. Takvo ponašanje uvijek započinje i temelji se na molitvi, posebno u liturgijskoj molitvi. Ta nas dimenzija otvara i za dijalog, za susret, za ekumenski duh, za prihvat.

Marija je molila s apostolima

Izazovi današnjega vremena vrlo su jaki, primijetio je Papa. Crkva treba danas, kao uvijek, živjeti od liturgije. Stoga je važno nastaviti zauzimanje u formaciji za liturgiju, u kontinuitetu sa saborskim ocima, kako bismo bili formirani liturgijom. Zahvaljujući studijskoj zajednici Svetoga Anzelma za služenje Crkvi, Papa je podsjetio kako su Blažena Djevica Marija i apostoli zajedno molili, lomili kruh i živjeli u ljubavi sa svima. Neka liturgija Crkve taj model kršćanskoga života učini prisutnim danas i uvijek, istaknuo je na kraju papa Franjo.