Homiliju je Papa temeljio na ulomku iz Matejeva Evanđelja u kojem se govori o posjetu žena Isusovom grobu na uskrsno jutro istaknuvši kako su one svojom molitvom i ljubavlju održavale plamen nade.

Kolike su osobe, u žalosnim danima u kojima živimo, činile i čine poput tih žena, sijući klice nade! Čine to malim gestama brige, naklonosti, molitve, primijetio je Papa.

Večeras stječemo temeljno pravo koje nam neće biti oduzeto: pravo na nadu. To je nova, živa nada koja dolazi od Boga. To nije puki optimizam, to nije isto što i potapšati nekoga po leđima ili ga obodriti kad zatreba. To je dar s Neba koji nismo mogli sami priskrbiti. Sve će biti u redu, uporno govorimo ovih tjedana oslanjajući se na ljepotu našeg čovještva i upućujući riječi ohrabrenja iz srca. No, kako dani prolaze i strahovi rastu, čak i najsmjelija nada može iščeznuti. Isusova nada je drugačija. Ona u srce stavlja sigurnost da Bog zna sve okrenuti na dobro, jer daje da čak i iz groba izbije život, rekao je Papa.

Grob je mjesto u kojeg oni koji uđu van ne izlaze. Ali Isus je izašao za nas, uskrsnuo je za nas, da donese život tamo gdje je vladala smrt, da otpočne novu povijest tamo gdje je navaljen kamen. On, koji je odvalio kamen s ulaza u grobnicu, može ukloniti stijene kojima je zapečaćeno srce. Stoga ne podlegnimo rezignaciji, ne navaljujmo kamen na nadu. Možemo se i moramo nadati, jer je Bog vjeran. Nije nas ostavio same, posjetio nas je: došao je u svaku našu situaciju, u bol, u tjeskobu, u smrt. Njegovo je svjetlo rasvijetlilo tamu groba i danas želi doprijeti do najtamnijih kutaka života. Sestro, brate, čak i ako si u svojemu srcu pokopao nadu, nemoj se predati: Bog je veći. Tama i smrt nemaju posljednju riječ. Samo hrabro, s Bogom ništa nije izgubljeno, potaknuo je Sveti Otac.

Dovoljno je otvoriti srce u molitvi, dovoljno je malo podići onaj kamen navaljen na ulaz srca da u njega prodre svjetlost Isusova. Dovoljno je pozvati ga: „Dođi, Isuse, u moje strahove i reci i meni: Samo hrabro!“. S tobom, Gospodine, bit ćemo kušani, ali ne uznemireni. I kakva god da nam tuga obuzela srce, osjetit ćemo da se moramo nadati, jer se s tobom križ prelijeva u uskrsnuće, jer si ti s nama u tami naših noći: ti si sigurnost u našim neizvjesnostima, Riječ u našima tišinama. Nikada nam ništa neće moći ukrasti ljubav koju gajiš prema nama, rekao je Sveti Otac.

Uskrsni navještaj nade, nastavio je Papa, potiče na poslanje: „Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju“ (Mt 28, 10), kaže Isus. Isus želi da nosimo nadu u svakodnevni život, pa i u „Galileju pogansku“ našega doba. Taj navještaj nade ne smije biti ograničen na naše sakralne prostore nego se mora nositi svima, istaknuo je.

Kako je lijepo biti kršćani koji tješe, koji nose terete drugih, koji ohrabruju: navjestitelji života u vremenu smrti! Navjestitelji života u svim Galilejama, u svim predjelima onog čovječanstva kojem pripadamo i koje nam pripada, jer svi smo braća i sestre, donosimo pjesmu života! Ušutkajmo krikove smrti, dosta je bilo ratova! Neka se zaustavi proizvodnja i trgovina oružjem, jer trebamo kruh, a ne puške. Neka se prestanu činiti pobačaji u kojima se ubija nevin život. Neka se otvore srca onih koji imaju da ispune prazne ruke onih koji su lišeni neophodnog, pozvao je Papa.