Sveti Otac je 200-tinjak trapista poručio da Isusov san o zajedništvu oslobađa od jednoličnosti i podjela. Potaknuo ih je da zamišljaju kako je Isus sanjao o zajedništvu, sudjelovanju i formaciji.

Sanjati ne treba shvatiti u utopističkom smislu, nego u projektnome, upozorio je Papa. Prigoda Generalnoga kapitula omogućuje dijeljenje snova koji izviru iz dvanaest regija u kojima se nalaze samostani cistercita strogog opsluživanja.

„Radi se, dakle, o tumačenju svih tih ‚snova‘ kroz Krista, poistovjećivanju s njim kroz Evanđelje i zamišljanju – u objektivnom, kontemplativnom smislu – kako je Isus sanjao te stvarnosti: zajedništvo, sudjelovanje, poslanje i formaciju. Doista, ti nas snovi izgrađuju kao osobe i kao zajednicu do te mjere da nisu naši nego njegovi i mi ih asimiliramo u Duhu Svetom“, rekao je Papa.

Sklad različitosti

Sanjati Isusovo zajedništvo s učenicima, kako je rekao, znači živjeti naše zajedništvo kao „njegovo“.

„To zajedništvo – važno je naglasiti – ne sastoji se u našoj jednoličnosti, homogenosti, kompatibilnosti, više ili manje spontanoj ili prisilnoj, ne; sastoji se u našem zajedničkom odnosu prema Kristu, i u Njemu prema Ocu u Duhu. Isus se nije bojao različitosti koja je postojala među Dvanaestoricom, pa se stoga ni mi ne moramo bojati različitosti, jer Duh Sveti voli pobuditi razlike i učiniti ih skladnima. Umjesto toga, naši partikularizmi, naši ekskluzivizmi, njih se moramo bojati, jer uzrokuju podjele“, potaknuo je Sveti Otac.

Bratstvo i sudjelovanje

Zajednica posvećenog života može biti znak Kraljevstva Božjega svjedočeći stil participativnog bratstva između konkretnih ljudi koji, sa svojim ograničenjima, biraju svakog dana s povjerenjem u Kristovu milost, živjeti zajedno – primijetio je.

Napomenuo je da čak i današnji komunikacijski alati mogu i moraju biti u službi stvarnog – ne samo virtualnog – sudjelovanja u konkretnom životu zajednice.

Poslanje se tiče sviju

San o poslanju tiče se svih u Crkvi, naglasio je Papa: sve karizme, u onoj mjeri u kojoj su dane Crkvi, služe za evangelizaciju svijeta.

„Redovnik koji moli u svom samostanu čini svoju ulogu u donošenju evanđelja u tu zemlju, u poučavanju ljudi koji ondje žive da imamo Oca koji nas ljubi i da smo u ovom svijetu na putu prema Nebu. Dakle, pitanje je: kako netko može biti cistercit strogog opsluživanja i biti dio ‚Crkve na izlasku‘ (Evangelii gaudium, 20)? Na hodočašću, ali hodočašću izlaska. Kako živite ‚slatku i utješnu radost evangelizacije‘ (sv. Pavao VI., Evangelii nuntiandi, 75)? Bilo bi lijepo čuti to od vas, kontemplativci. Za sada nam je dovoljno zapamtiti da je ‚u svakom obliku evangelizacije primat uvijek Božji‘“, poručio je.

Znak svetosti

Pouzdanje u snagu Duha Svetoga omogućuje nam da se ne prepustimo malodušju na putu formacije, što je još jedan Isusov san, koji je svaki učenik pozvan ispuniti u poniznosti i služenju, dodao je Sveti Otac.

„Moglo bi biti mnogo evanđeoskih referenci koje potvrđuju san o formaciji u Gospodinovom srcu. Volim ih sažeti kao znak svetosti, ponavljajući ovaj poziv: ‚Neka milost vašeg krštenja donese plod na putu svetosti. Neka sve bude otvoreno Bogu i u tu svrhu izaberi Njega, izaberi Boga uvijek iznova‘“, pozvao je Papa trapiste, javlja Vatican News.