Nakon što je izrazio radost zbog susreta, Sveti je Otac rekao da je „nadoknada“ pojam koji se često nalazi u Svetom pismu. Pojasnio je da on u Starom zavjetu poprima društvenu dimenziju nadoknade za počinjeno zlo, dok u Novom zavjetu poprima oblik duhovnog procesa unutar okvira otkupljenja koje je donio Krist. „Nadoknada, dakle, pridonosi pomirenju ljudi među sobom, ali i pomirenju s Bogom, jer zlo učinjeno prema bližnjemu također je uvreda prema Bogu“, rekao je te, prisjećajući se Sirahovih riječi, upitao ne kotrljaju li se suze udovice niz Božje obraze. „Dragi prijatelji, koliko suza još klizi niz Božje obraze, dok naš svijet doživljava tolika zlostavljanja protiv dostojanstva osobe, čak i unutar Božjeg naroda!“, istaknuo je Papa.

Podsjećajući na naziv konferencije, rekao je da spaja dva suprotstavljena izraza te na taj način poziva na nadu da se svaka rana može izliječiti, makar bila i duboka. „Potpuna nadoknada ponekad se čini nemogućom, kada su stvari ili voljeni trajno izgubljeni ili kada su određene situacije postale nepovratne. Ali namjera da se nadoknadi i da se to učini konkretno ključna je za proces pomirenja i povratak mira u srca“, naglasio je.

Papa Franjo poručio je okupljenima da nadoknada, da bi bila kršćanska i da bi dotaknula srce povrijeđene osobe, pretpostavlja dva zahtjevna stava: prepoznati i priznati se krivim te tražiti oprost. „Svaka nadoknada, ljudska ili duhovna, počinje priznanjem vlastitog grijeha“, istaknuo je te dodao da se, iz tog iskrenog priznanja te dubokog i iskrenog osjećaja da je ljubav povrijeđena, rađa želja za nadoknadom.

Rekao je također da molba za oprost ponovno otvara dijalog i pokazuje želju za ponovnom uspostavom veze u bratskoj ljubavi. „A nadoknada – čak i početak nadoknade ili jednostavno želja da se učini nadoknada – jamči autentičnost zahtjeva za oprostom, očituje njegovu dubinu, njegovu iskrenost, dira bratovo srce, tješi ga i potiče u njemu prihvaćanje traženog oprosta. Dakle, ako se nenadoknadivo ne može u potpunosti nadoknaditi, ljubav se uvijek može ponovno roditi, čineći ranu podnošljivom“, naglasio je Sveti Otac.

Kazao je da je Isus od sv. Margarete Marije tražio djela zadovoljštine za uvrede uzrokovane ljudskim grijesima. „Ako su ti postupci utješili njegovo srce, to znači da zadovoljština može utješiti i srce svake ranjene osobe“, dodao je.

Na kraju je poručio prisutnima da moli da njihov Jubilej Presvetog Srca potakne kod mnogih hodočasnika veću ljubav i zahvalnost prema Isusu i da svetište Paray-le-Monial uvijek bude mjesto utjehe i milosrđa za svaku osobu koja traži unutarnji mir.