„Isus je učio kao onaj koji ima vlast“. „Evanđelje nam današnje liturgije po Marku, govori o Isusu koji poučava u hramu i o reakciji koju Njegov način djelovanja ‘kao da ima vlast’ i koji je drugačiji od pismoznanaca, izaziva među ljudima“, pojasnio je papa Franjo i protumačio razliku koja postoji između posjedovanja nutarnje vlasti poput Isusa i izvršavanja vlasti, ne imajući je poput pismoznanaca koji, osjećajući se stručnjaci za poučavanje zakona i kao oni koje je narod morao slušati, nisu vjerovali.

Koja je to vlast koju ima Isus? To je Gospodinov stil, to „gospodstvo“ kojim se Gospodin kretao, poučavao, ozdravljao i slušao, rekao je Papa i istaknuo: „Taj nam plemeniti stil koji je nešto što dolazi iznutra, pokazuje Njegovu dosljednost. Isus je imao vlast jer je bio dosljedan u onom što je poučavao i činio, odnosno živio. Ta je dosljednost ono što karakterizira osobu koja ima vlast. To je vlast; ta osoba ima vlast jer je dosljedna, to jest daje svjedočanstvo. Vlast se vidi u dosljednosti i svjedočanstvu“.

Naprotiv, pismoznanci nisu bili dosljedni i Isus je s jedne strane upozoravao narod da čini ono što govore, a ne ono što čine; a s druge strane nije propustio priliku prekoriti ih jer su tim ponašanjem pali u pastoralnu shizofreniju. Govorili su jedno, a činili drugo, rekao je Sveti Otac i podsjetio: „U različitim prilikama dogodilo se da Isus reagira stavljajući ih u kut, ponekad im ne daje nikakav odgovor, a drugi put ih procjenjuje“.

Riječ koju Isus koristi da bi okarakterizirao tu nedosljednost, tu shizofreniju jest licemjerje, rekao je papa Franjo i nastavio: „To je niz pridjeva koji određuju osobine. Uzmimo 23. poglavlje Matejevog Evanđelja u kojem često kaže ‘licemjeri zbog toga i toga…’. Isus ih opisuje kao licemjere. Licemjerje je način djelovanja onih koji imaju odgovornost za ljude, u ovom slučaju pastoralnu odgovornost, no nisu dosljedni, nisu gospoda i nemaju vlasti. Božji je narod blag i to podnosi; podnosi mnoge licemjerne i shizofrenične pastire koji govore, a ne čine i koji nisu dosljedni“.

No Božji narod koji mnogo dopušta i podnosi zna razlikovati snagu milosti, rekao je Papa i primijetio: „Prvo čitanje današnje liturgije iz Prve knjige o Samuelu govori o starcu Eliju koji je izgubio svu vlast, samo mu je ostala milost pomazanja i tom milošću blagoslovio je Anu i učinio je čudo njoj koja je, obuzeta bolju, molila da postane majka“.

Narod Božji dobro razlikuje vlast osobe od milosti pomazanja. Netko će reći: Idete se ispovjediti onome koji je to i to…? No mi odgovaramo da je za nas u toj osobi Bog i točka. To je Isus, njemu se ispovijedamo. Je li to mudrost našeg naroda koji često ima razumijevanja za nedosljedne pastire, pismoznance i kršćane? Za one koji idu na misu svake nedjelje i potom žive kao pogani. Ljudi kažu: To je skandal i nedosljednost. Mnogo štete čine nedosljedni kršćani koji ne svjedoče, kao i nedosljedni i shizofrenični pastiri koji ne svjedoče, zaključio je Sveti Otac.

Tijekom tog svojeg razmišljanja Papa je uputio molitvu Gospodinu, kako bi svi krštenici imali vlast koja se ne sastoji u zapovijedanju i slušanju, nego u dosljednosti i svjedočanstvu, „a zbog toga smo Gospodinovi suputnici na Njegovom putu“.