Ovogodišnji susret i radovi odvijaju se pod naslovom „Služiti, pratiti, voditi. Temelji i praksa upravljanja u udrugama“.

„Ako u svakom društvenom aspektu imamo potrebu imati osobe i odgovarajuće strukture koje brinu o vođenju i usklađivanju zajedničkog života, upravljanje u Crkvi ne proizlazi samo iz potrebe za usklađivanjem vjerskih potreba njezinih članova“, napomenuo je Sveti Otac ističući sakramentalnu narav ustanove koja nema samo vanjsku dimenziju.

„Korijen pojma ‘upravljati’ upućuje na čin ‘držanja kormila’, odnosno ‘upravljanja brodom’. Radi se, dakle, o davanju sigurnoga smjera kako bi zajednice bile mjesto rasta za osobe koje im pripadaju“, pojasnio je.

U svjetlu tih posebnih obilježja, upravljanje u Crkvi nikada nije samo tehničko; naprotiv, ono u sebi nosi spasenjsko usmjerenje, odnosno mora težiti duhovnom dobru vjernika, istaknuo je rimski biskup. Što se tiče vjerničkih udruga i crkvenih pokreta, Papa je istaknuo da se njihovo upravljanje, koje je uglavnom povjereno laicima i koje je izraz Kristove službe primljene u krštenju, stavlja u službu drugih vjernika i zajedničkog života udruge, te je plod slobode izbora kao izraza zajedničkog razlučivanja.

Papa se osvrnuo na tri karakteristike upravljanja shvaćenog kao poseban dar Duha Svetoga: ono mora biti na korist svima, odnosno usmjereno na dobro zajednice, udruge i cijele Crkve, a ne iskorištavano za osobne interese ili svjetovne oblike prestiža i moći; zatim, ne može nikada biti nametnuto odozgo, nego mora biti dar prepoznat u zajednici i slobodno prihvaćen; konačno, mora biti podvrgnuto razlučivanju pastira koji bdiju nad autentičnosti i ispravnim korištenjem karizmi.

Papa je stoga istaknuo da su međusobno slušanje, suodgovornost, transparentnost, bratska blizina i zajedničko razlučivanje obilježja koja moraju uvijek biti prisutna u upravljanju, koje, da bi bilo dobro, mora promicati supsidijarnost i odgovorno sudjelovanje svih članova.

To su jednostavne smjernice, ali koje uvijek trebamo imati u vidu kod vršenja autoriteta, napomenuo je Sveti Otac te izrazio želju da udruge i pokreti, kao i svaki njihov član, budu otvoreni prema povijesnim okolnostima.

Pritom je rekao: „Pripadnost je autentična i plodonosna kada se ne iscrpljuje samo u sudjelovanju u unutarnjim aktivnostima skupine, nego kada tumači znakove vremena i usmjerava se prema van, obraćajući se svima, kulturi našega vremena i još neistraženim područjima poslanja.“

Osvrćući se na važnost zajedništva, istaknuo je da je onaj tko upravlja pozvan imati posebnu osjetljivost za očuvanje, rast i učvršćivanje zajedništva unutar zajednice, u odnosu na druge crkvene stvarnosti i u samoj Crkvi.

Pritom je dodao: „Onaj tko ima misiju upravljanja u Crkvi mora naučiti slušati i prihvaćati različita mišljenja, različita kulturna i duhovna usmjerenja te različite osobne karaktere, uvijek nastojeći očuvati veće dobro zajedništva, osobito u nužnim i često teškim odlukama koje treba donijeti.“

Sve to zahtijeva svjedočanstvo blagosti, nenavezanosti i nesebične ljubavi prema braći i zajednici, objasnio je Petrov nasljednik te se na kraju osvrnuo i na karizmu osnivača kao nezaobilazno uporište za upravljanje jednom crkvenom stvarnošću.

Istaknuo je važnost dimenzije zajedništva s cijelom Crkvom napominjući da „mnogo puta nailazimo na skupine koje se zatvaraju u same sebe i misle da je njihova stvarnost jedina ili da je ona sama Crkva, ali Crkva smo svi mi i mnogi drugi.“ Poručio je da pokreti moraju doista tražiti načine na koje živjeti u zajedništvu s cijelom Crkvom, kako na biskupijskoj tako i na univerzalnoj razini.

Pritom je dodao: „Upravljati na način vjeran osnivačkoj karizmi znači pronaći u njoj nadahnuće za otvorenost putu kojim Crkva hodi danas, ne ograničavajući se na modele iz prošlosti, pa makar bili pozitivni, nego dopuštajući da nas izazovu nove stvarnosti i novi izazovi, u dijalogu sa svim drugim sastavnicama crkvenoga tijela.“

Papa Lav XIV. je zahvalio vjerničkim udrugama i crkvenim pokretima na njihovom neprocjenjivom daru za Crkvu, čija im je raznolikost karizmi i apostolata koji su se razvili tijekom godina omogućila biti prisutnima u području kulture, umjetnosti, društva i rada, noseći posvuda svjetlo Evanđelja.