Draga braćo i sestre, dobar dan i dobrodošli!

Danas vam želim govoriti o apostolskom putovanju u Francusku koje sam imao proteklih dana. Bio je to velik dar za mene i za Božji narod u toj zemlji te za to zahvaljujem Gospodinu. Ponovno izražavam svoju zahvalnost svima koji su me primili, predstavnicima građanskih vlasti i pastirima Crkve, kao i svima onima, uistinu mnogobrojnima, koji su se željeli susresti s Papom ili ga barem pozdraviti na ulicama, kao Kristova apostola i glasnika mira. Hvala svima!

Želio bih misli i dojmove – još uvijek vrlo žive – s ovoga pastoralnog pohoda okupiti oko jednoga velikog simbola: pariške katedrale Notre-Dame. Ondje smo poslijepodne prvoga dana slavili Večernju Blažene Djevice Marije, svečanu, a istodobno radosnu liturgiju, u kojoj su glazba, pjesma i ljepota hrama činile da srca, sjedinjena u molitvi, snažno kucaju.

Upravo Notre-Dame, sa svime dramatičnim što je proživjela, može simbolički osvijetliti cijelo ovo apostolsko putovanje, nudeći ključ za njegovo razumijevanje koji bih sažeo u jednu riječ: ponovno rađanje.

Pariška katedrala, koja je prije samo sedam godina izgledala smrtno ranjena golemim požarom, sada je obnovljena i sjajnija nego ikad. Ta je nesreća izazvala pozitivnu reakciju na svim razinama, nekima vidljivijima i praktičnijima, a drugima skrivenijima, duhovne naravi.

Njezina obnova bila je dokaz moguće suradnje između Crkve, države, javnih ustanova i civilnoga društva. Takav je pristup omogućio da se na najbolji način vrednuju i velikodušnost dobročinitelja i stručnost profesionalaca i radnika. Sinergija za opće dobro trebala bi biti redovit način djelovanja institucija, političkih i društvenih snaga te svih koji imaju građanske i gospodarske odgovornosti. To je poruka koju sam želio uputiti francuskim vlastima, kao i članovima UNESCO-a, Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, znanost i kulturu, sa sjedištem u Parizu, ukazujući na temeljno mjerilo na kojem treba počivati takva suradnja: dostojanstvo ljudske osobe.

No prije svega Notre-Dame slika je Crkve od živoga kamenja, svetoga Božjeg naroda.

Zanimljivo je usporediti slavlje Večernje u katedrali s bdijenjem mladih održanim iste večeri na velikom Stade de Franceu u Parizu. Dva posve različita mjesta, a ipak dva komplementarna događaja, gotovo duhovno sjedinjena. Što ih je povezivalo? Crkva, koja nije sazdana od kamena ili betona, nego od osoba koje ljube Isusa Krista jer ih je on ljubio. U Notre-Dameu bili su svećenici i đakoni, posvećene osobe i pastoralni djelatnici; na stadionu je bio novi francuski naraštaj: nov – rekao bih – ne samo po dobi, nego još više po duhu, po slobodi srca i vjere. Mladi koji su pjevali, klicali, ali koji su također znali ostati u tišini i slušati. Pozorna i ganuta lica koja su očitovala srca željna istine i ljubavi. Njima sam s radošću rekao: „Vi ste sveci Francuske!“ To je bdijenje bilo veliki znak nade.

Takav je znak bio – u malenosti koju Bog osobito ljubi – i susret u Kući „Bakhita“, prihvatnom domu za različite osobe u teškoćama: jednom od mnogih mjesta, plodova Evanđelja, na kojima se svakodnevno nastoji s ljubavlju služiti dostojanstvu ljudske osobe.

U Crkvi u Francuskoj postoji, međutim, jedan znak ponovnoga rađanja koji traje već nekoliko godina, a to je znatan i sve veći broj mladih i odraslih koji traže krštenje. O tom lijepom Božjem „iznenađenju“ u Parizu se održava pokrajinska sinodska skupština, na kojoj sam mogao sudjelovati, ohrabrujući hod katekumena i neofita, zajedno sa zajednicama kojima pripadaju.

Vrhunac mojega posjeta glavnom gradu bila je misa na Trgu sloge. Ondje se znak ponovnoga rađanja očitovao na iznenađujući način: liturgijsko slavlje, koje je na prostranom trgu okupilo svećenike, zbor i veliko mnoštvo, protezalo se cijelom Avenijom Champs-Élysées sve do Slavoluka pobjede i dalje. U trenutku pričesti svi su mogli pristupiti Euharistiji, koja se dijelila posvuda. Eto istinske ponovne izgradnje, obnove Crkve koju samo Bog može ostvariti, po zagovoru Djevice Marije.

Bilo je stoga prirodno i potrebno da se nakon Pariza kao hodočasnik zaputim u Lurd da bih iskazao štovanje Majci Crkve, Mariji, onoj koja u času muke i smrti održava upaljenom svjetiljku vjere i nade. U Lurdu Gospodin, po majčinskoj brizi Djevice Marije, svima, hodočasnicima, a osobito bolesnima tijelom i duhom, upućuje poruku nade i ponovnoga rađanja. Tu sam poruku želio jasno ponovno istaknuti: svaki ljudski život, u kakvom god stanju bio, pa i u stanju najveće krhkosti, zadržava svoje nepovredivo dostojanstvo i zaslužuje da se o njemu skrbi, da ga se prati i ublažava mu se patnja ljudskim suosjećanjem i uz pomoć sredstava koja pruža znanost. Zbog toga Lurd za cijeli svijet predstavlja svetište civilizacije ljubavi. U tom sam se kontekstu susreo s nekim osobama koje su bile žrtve zlostavljanja i zamolio ih da mi pomognu drugim žrtvama izraziti moju želju i želju cijele Crkve da ih slušamo i hodimo s njima dok traže ozdravljenje, priznajući bol koja je nanesena njihovim životima i radeći na sprječavanju zlostavljanja.

Treća i posljednja etapa apostolskoga putovanja bio je grad Metz, u području Francuske i Europe koje je teško stradalo u Drugom svjetskom ratu. Ondje je djelovao Robert Schuman, jedan od glavnih nadahnitelja procesa europskoga ujedinjenja. Suvremena Europa rođena je upravo kao projekt mira nakon ratnoga razaranja. Možemo reći da se ono što se dogodilo katedrali Notre-Dame u Parizu u požaru, Europi dogodilo u Drugom svjetskom ratu. I Europa se ponovno rodila, na temeljima načela demokracije, solidarnosti i bratstva među narodima, koja mnogo duguju njezinim kršćanskim korijenima. I danas se upravo na tim temeljima i s tom životnom „limfom“ europski projekt može obnoviti u mnogo globaliziranijem svijetu, u kojemu međureligijski dijalog ima prvorazrednu ulogu. Zbog toga sam se u Metzu susreo s predstavnicima različitih vjerskih tradicija, koji su u mojoj nazočnosti pročitali i potpisali „Apel iz Metza“ za dijalog i mir.

Predragi, tema mojega pastoralnog pohoda Francuskoj bila je „Pour que le monde ait la vie“ – „Da svijet ima život“ (usp. Iv 6, 51). To su Isusove riječi koje sažimaju cijelo njegovo poslanje spasenja i koje su tijekom putovanja u punini izražavale evanđeoski smisao svakoga susreta. Neka sada nadahnjuju našu molitvu dok od Boga molimo da taj događaj milosti donese obilne i trajne plodove.

Pozdravi

Srdačno pozdravljam hodočasnike francuskoga jezika pristigle iz Kanade, Francuske i Luksemburga. Ostao sam zadivljen gorljivošću i oduševljenjem s kojima sam dočekan u Francuskoj. Zahvaljujem Bogu i molim da pastiri nastave odgovarati na očekivanja vjernika, osobito mladih. Od srca vas blagoslivljam!

Upućujem srdačnu dobrodošlicu svim hodočasnicima i posjetiteljima engleskoga jezika koji sudjeluju na današnjoj audijenciji, osobito onima iz Engleske, Irske, Danske, Gane, Australije, Indije, Indonezije, Filipina, Malezije, Šri Lanke i Sjedinjenih Američkih Država. Poseban pozdrav upućujem bogoslovima Papinskoga irskog kolegija i hodočasnicima koji sudjeluju na đakonskom ređenju Papinskoga sjevernoameričkog kolegija koje će se održati sutra. Na sve vas i vaše obitelji zazivam mir i jedinstvo našega Gospodina Isusa Krista. Bog vas sve blagoslovio!

Srdačno pozdravljam hodočasnike njemačkoga jezika. U Lurdu sam sve pozvao da u listopadu, mjesecu posvećenom krunici, mole za mir među narodima, kao i za mir u srcima svih ljudi. Neka Marija, Kraljica mira, bude naša zagovornica.

Srdačno pozdravljam hodočasnike španjolskoga jezika. Molimo Gospodina, po zagovoru Gospe Lurdske, da u nama održava upaljenom svjetiljku vjere, nade i ljubavi te da budemo jedno u Kristu kako bi svijet mogao vjerovati u njega. Bog vas blagoslovio. Hvala vam puno.

Upućujem srdačan pozdrav osobama kineskoga jezika. Draga braćo i sestre, ponovno rasplamsajte plamen vjere u svojim obiteljima i svojim župama kako biste postali Božji dar svima. Od srca vas blagoslivljam.

S radošću pozdravljam sve hodočasnike portugalskoga jezika, osobito nove studente Papinskoga brazilskog kolegija! Draga braćo i sestre, neka javno svjedočanstvo ljubavi prema Isusu Kristu koje smo vidjeli u Francuskoj bude izvor nadahnuća za cijelu Crkvu. Ne skrivajmo svoju vjeru! Gospodin vas blagoslovio!

Pozdravljam vjernike arapskoga jezika. Nosimo Kristov mir u naš svijet kako bi imao život u nadi i ljubavi. Neka vas Gospodin sve blagoslovi i uvijek čuva od svakoga zla!

Srdačno pozdravljam Poljake! Prije trideset godina sveti Ivan Pavao II. proglasio je blaženima Vinka Lewoniuka i njegovih dvanaest drugova, mučenika. Sve do prolijevanja krvi branili su svoju pripadnost Katoličkoj Crkvi i zajedništvo s Petrovim nasljednikom, ostajući vjerni vlastitoj istočnoj tradiciji. Njihovu zagovoru povjeravam pitanje jedinstva Kristovih učenika i katolike koji su danas progonjeni zbog vjere. Hvaljen Isus Krist!

Apel

Sada upućujem apel za područje Tigraja u Etiopiji:

S dubokom zabrinutošću pratim stanje u Tigraju i susjednim područjima Afara i Amhare, gdje su ponovno izbila neprijateljstva. Od srca upućujem poziv svim stranama da izaberu put dijaloga. Oružani sukob nikada ne rješava probleme, nego ih samo pogoršava, ostavljajući za sobom trag smrti, razaranja i ogorčenosti. Samo iskren dijalog može postaviti temelje trajnoga mira.

Žarko se nadam da će međunarodna zajednica pružiti svoj velikodušan i pravodoban doprinos kako bi se osigurala sva potrebna humanitarna pomoć onima kojima je potrebna.

Prošle su nedjelje u Bologni blaženima proglašena trojica svećenika mučenika: Ubaldo Marchioni, dijecezanski svećenik, Ilija Comini, salezijanac, i Martin Capelli, dehonijanac, ubijeni 1944. godine, u dramatičnoj fazi Drugoga svjetskog rata, zbog prezira nacističkih postrojbi prema njihovu služenju župljanima. Najveća žrtva tih Božjih službenika pokazuje današnjim kršćanima hrabrost potrebnu da budemo bližnji svojoj braći, osobito u trenutcima kušnje.

Srdačno pozdravljam hodočasnike talijanskoga jezika, osobito Misionarke kćeri Svete obitelji iz Nazareta, župu Santa Maria della Valle iz Scanna, kao i župe iz Ferrare di Monte Baldo i Tesera. Pozdravljam također Centar za strukovno obrazovanje „Artigianelli“ iz Ferma, učenike gimnazije Visconti iz Rima te učenike gimnazije „Gonzaga“ iz Palerma.

Moja misao, na kraju, ide mladima, bolesnicima i mladencima. Neka mjesec listopad, koji počinje sutra, bude prigoda za molitvu svete krunice, prikazujući je na osobit način za završetak ratova i postizanje mira. Svima moj blagoslov.

Papa: U Tigraju je potrebno izabrati dijalog