Potaknuo ih je da pomognu, posebno mladima, biti, štoviše, naučiti biti „čuvari svega stvorenoga“, i to kroz odgojni put koji im pomaže da ne upadnu u površne parole, nego da pomno razmisle o važnosti cjelovite ekologije koja uvijek povezuje ekološku i društvenu dimenziju, vapaj Zemlje i vapaj siromašnih. To je Božji horizont, istaknuo je Papa.

Valja gledati uvijek naprijed, nikada unatrag. Poput čovjeka koji je za kormilom čamca; kako bi vidio ide li u pravom smjeru, ne gleda trag iza sebe, nego gleda naprijed, pazeći na dvije do tri uporišne točke koje mu daju orijentaciju. To, međutim, ne znači odvojiti se od vlastitih korijena. Nema proturječja između vjernosti korijenima i univerzalne otvorenosti; to je kontinuitet, to je normalan rast. Naprotiv, po uzoru na Krista Gospodina, upravo ostajući sve do kraja vjerni paktu ljubavi s narodom koji nam je povjeren, naša služba postaje plodna za sve, snagom Božje milosti, objasnio je Papa.

Potom je upozorio na prioritete kako bi se stvari stavile u pravi red, u ovo korizmeno vrijeme. Na prvom je mjestu Bog i njegova Riječ. Lako je reći, ali teško učiniti, posebno kada Riječ od nas traži da gledamo dalje. Dalje od svjetovnoga mentaliteta, kratkoročnih interesa, djelomične perspektive, kako bismo se mogli otvoriti horizontu općega bratstva. Upravo je bratstvo glavno poslanje koje valja ostvariti danas, u stvarnosti koja se mijenja, s obilježjima novih generacija. Mladi, primjerice, pokazuju osjetljivost i zanimanje za ekologiju, primijetio je papa Franjo.

Tu je veliko polje obrazovanja; jer, nažalost, svjetovni mentalitet – dopustite mi igru riječi – zagađuje i ekologiju, smanjuje ju, čini ju ideološkom i površnom. Naprotiv, Božji je horizont onaj cjelovite ekologije, koja uvijek drži zajedno ekološku i društvenu dimenziju, vapaj Zemlje i vapaj siromašnih, poručio je Papa.

Djeca i mladi skloni su postati čuvari svega stvorenoga, ali trebaju naučiti da se to ne svodi na parole, da to ne znači samo upozoravati, nego je stil života koji zahtijeva strpljenje, jakost, umjerenost, pravednost. Ukratko, čovjek se ne rađa kao čuvar svega stvorenoga, nego to postaje prolazeći odgojni put. Primjer ekologije može se primijeniti na druga područja, kao što je društveno i političko zauzimanje, područje komunikacije, ili čak još prije, ono studija i rada, ali koje uvijek valja gledati u svrhu cjelovitoga promicanja osobe.

Sve je to baština otaca marista te, općenito, zadaća svih redovnika, jer duhovni je odgoj temelj cjelovitoga rasta. Isus Krist je Učitelj života i istine, put koji valja slijediti kako bismo postali muškarci i žene u punini, a Duh Sveti je unutarnji Učitelj koji u nama oblikuje Krista. Kakav poziv, kakvo poslanje, braćo, surađivati s Kristom i Duhom Svetim u pratnji mladih u toj avanturi! Doista je preveliko za nas, jadne grešnike. Ali, Bog – kako nas podsjeća naša Majka – voli činiti velike stvari s malima i siromašnima, samo ako mu se ponizno otvaraju i prihvaćaju njegovu Riječ, stavljajući se potpuno na raspolaganje, zaključio je papa Franjo.