U dva motuproprija određena je granica potrošnje iznad koje vatikanski dikasteriji moraju zatražiti odobrenje Tajništva za ekonomiju.

Prvo je apostolsko pismo u obliku motuproprija, kojim Papa određuje „granice i modalitete“ redovitog upravljanja uredâ Svete Stolice.

U tri članka, u skladu s apostolskom konstitucijom Praedicate evangelium o reformi Rimske kurije, Papa utvrđuje da je pojedino vatikansko tijelo dužno zatražiti odobrenje od prefekta Tajništva za ekonomiju kad čin rashoda prelazi 2% ukupnih troškova samog subjekta, na temelju prosjeka završnih bilanci u zadnje tri godine.

“U svakom slučaju”, kaže se u motupropriju, “za akte čija je vrijednost manja od 150.000 eura nije potrebna suglasnost.”

Drugi paragraf dokumenta postavlja ograničenje od 30 dana za dobivanje odobrenja, nakon kojeg je izostanak odgovora jednak odobravanju zahtjeva, a postupak „mora biti okončan u roku od najkasnije četrdeset dana“.

Drugim pismom, također u obliku motuproprija, Papa intervenira kako bi dodatno razjasnio propise zakona o nabavi proglašenog 2020. godine.

I ovdje, u skladu s Praedicate evangelium, Papa naglašava da motuproprij namjerava nastaviti „ono što je ranije rečeno u prilog transparentnosti, kontrole i natjecanja u postupcima dodjele javnih ugovora“, za „učinkovitiju primjenu“ normi, pri čemu se, uz najnovije izmjene, uzimaju u obzir „zapažanja institucija povezanih sa Svetom Stolicom“, Namjesništva i iskustvo „stečeno posljednjih godina“.

U dokumentu se nudi pojašnjenje, redefinirajući ciljeve propisa u četiri nove točke, u skladu „s načelima socijalnog nauka Crkve, kanonskim poretkom Svete Stolice i Države Vatikanskog Grada i enciklika Laudato si’“. Četiri točke tiču se „održivog korištenja internih sredstava“, „transparentnosti postupka dodjele“, „jednakog tretmana i nediskriminacije ponuđača“ i „promicanja učinkovite konkurencije među ponuđačima, posebno putem mjera za suzbijanje nezakonitog tržišnog natjecanja dogovora i korupcije“.