Mladi su ga pitali kako slušati riječ Božju; kako moliti; kako održavati život otvorenim za druge, u svijetu u kojemu su ljudi usredotočeni na sebe; kako živjeti odnos s Crkvom, te koji je glavni način evangelizacije, prenosi Vatican News.

Odgovarajući na pitanje o riječi Božjoj, papa Franjo napomenuo je da ju siromašni bolje razumiju, jer ne postavljaju nikakvu prepreku, imaju otvoreno srce kako bi ju primili. Riječ Božja se ne sluša samo uhom; ona ulazi kroz uho, ali se osjeća srcem, istaknuo je Sveti Otac. Osim toga, zajednička molitva čini molitvu još snažnijom, katkada je potrebno da budemo sami pred Bogom da bismo ga susreli. Ali, to je samo tjelesna samoća, jer trebamo biti svjesni da je cijela Crkva tada sa mnom, cijela je zajednica sa mnom. To je sigurnost koja potiče i pustinjaka koji zna da je sjedinjen s Božjim narodom.

Papa je potom istaknuo važnost života u zajednici, premda će se ti mladi nakon hodočašća vratiti uobičajenoj rutini. Potrebno je razgovarati, prisjećati se iskustva i obnavljati ga. Mlade valja pratiti konkretnim stvarima i izazovima. To znači dati vrijednost uzajamnom razumijevanju, suradnji i zajedničkoj molitvi. Kako biste bili skupina, među vama treba vladati dijalog, i to umom, srcem i rukama. Mladima je jednostavnije uprljati ruke, zauzeti se, primijetio je papa Franjo.

Što se tiče evangelizacije, valja ju živjeti u radost, rekao je Papa. Na kraju se spomenuo biskupa Angellelija i o. Gabriela Longuevillea. Biskup je vodio duhovnu obnovu u lipnju 1973. godine tijekom koje sam izabran za provincijala, prisjetio se Papa. Susreo sam ga tada i shvatio njegov savjet: ‘jedno je uho za slušanje Božje riječi, a drugo za slušanje naroda’. Ne postoji evangelizacija iz laboratorija; evangelizacija je uvijek ‘prsa o prsa’ s Božjim narodom i s riječju Božjom, istaknuo je papa Franjo.

Biskupa Angelellija mnogi nazivaju ‘argentinskim Romerom’. Bio je sin talijanskih emigranata, Božji čovjek, koji je smetao argentinskoj diktaturi zbog zauzimanja za siromašne i za radnike. Kao i salvadorski biskup, i Angelelli je ubijen, ali je službena verzija bila da je poginuo u automobilskoj nesreći 4. kolovoza 1976. godine. Pokazalo se da je to bila inscenacija, a istina je potvrđena poslije 38 godina, kada su za ubojstvo biskupa Angelellija na doživotni zatvor bila osuđena dva visoka časnika.

Još prije ubojstva biskupa Angelellija bila su pronađena izmučena i osakaćena tijela dvojice njegovih svećenika: mladoga franjevca konventualca Carlosa Muriasa, i župnika don Gabriela Longuevillea, francuskoga svećenika. O. Carlosa dugo su nadzirali vojnici zbog njegova zauzimanja za prava zemljoradnika. Tako je 18. srpnja 1976. godine skupina naoružanih osoba došla po njega, ali ga njegov prijatelj don Gabriel nije ostavio samoga. Nedugo nakon toga pronađena su njihova beživotna tijela. Samo nekoliko dana poslije, 25. srpnja, zemljoradnik Wenceslao Pedernera, organizator Katoličkoga seljačkog pokreta, ubijen je u vlastitom domu, pred suprugom i tri kćeri.