Prva se Papi obratila Sofia, učenica sedmoga razreda osnovne škole, i upitala ga u koga se može doista pouzdati u trenucima izgubljenosti. Sveti Otac savjetovao joj je da se prije svega osloni na mladenački zanos, na sposobnost za radosno gledanje budućnosti, znajući također riskirati u životu. U mladosti učimo da u životu ništa nije besplatno. Moraš gledati ciljeve, doći do njih. Jedino je besplatna Božja ljubav, Božja milost. Besplatna je, jer će nas On uvijek voljeti. Ali, kako bismo napredovali potreban je svakodnevni napor, rekao joj je Papa.

Mladi stoga ne smiju provoditi život na kauču, odlazeći prerano „u mirovinu“, trebaju, naprotiv, odbaciti pasivnost i osrednjost. Trebaju ići naprijed ne zaboravljajući da je život stalni dijalog za koji je potreban razgovor s obitelji, s prijateljima, s odgojiteljima. Posebnu ulogu u tomu trebaju imati djed i baka koji nisu dosadni, i mogu pomoći mladima da ne budu ‘razvodnjeni’.

Trebate razgovarati s djedom i bakom, jer oni su korijeni. Ako ne idete na svoje korijene bit ćete iskorijenjeni mladi. A kada nema korijena nema rasta, nema cvjetova, nema ploda. Trebate rasti, i to ukorijenjeni, savjetovao im je Sveti Otac, prenosi Radio Vatikan.

Papa se potom osvrnuo na svjedočanstvo jednoga učenika o životu u toj školi u kojoj se razgovara i o važnim pitanjima o životu, i u kojoj se iskušava radost služenja drugima, te istaknuo da je to velika prednost, pohađati školu u kojoj se razgovara o smislu života, nastojeći promicati kulturu života. U ovom trenutku, u kojemu se vode brojni ratovi, živimo u kulturi smrti i kulturi šutnje, odnosno u zanemarivanju stvari koje prolaze, a to nije život, to je smrt.

Ili pak u kulturi ravnodušja; kada kažemo: nije me briga što se tamo događa, ja gledam svoje stvari, svoje mogućnosti, svoj džep i ništa drugo. Konkretnost, koja prolazi također pitanjem „koliko djece svake godine umre od gladi u ratnim područjima“, može se postići s tri odgojne dimenzije: govorom glave, odnosno izražavanjem ideja i razuma; govorom srca i govorom ruku, istaknuo je Sveti Otac.

Maturant Giovanni upitao je kako shvatiti snove koje Bog ima o njemu. Prije svega kroz molitvu, odgovorio mu je papa Franjo te dodao: samo ako nije izgovorena poput papige, nego ako dolazi iz srca. Učenike je Sveti Otac potaknuo da ne donose „odluke iz laboratorija“, koje potiču gospodarski interesi, nego da se stave u službu drugih, te da obzor gledaju zanosno i odvažno, ne venući.

Uvenuti su mladi oni koji svoju radost stavljaju u površne stvari u životu, i ne idu u dubinu, do važnih pitanja, zanosno. Život se, naime, igra sa zanosom, zaključio je papa Franjo.