Sveti Ignacije kanoniziran je 12. ožujka 1622., zajedno sa svetim Franjom Ksaverskim, Terezijom Avilskom, Izidorom ratarom i svetim Filipom Nerijem. Misu je prevodio generalni poglavar Družbe Isusove o. Arturo Sosa.

Papa je održao homiliju razmatrajući liturgijska čitanja druge korizmene nedjelje, gdje se u evanđeoskom odlomku govori o Preobraženju Gospodinovu. Sveti Otac usredotočio se na četiri Isusova čina u evanđelju: najprije „povede“ sa sobom apostole; „uziđe“ na goru; molio je; te „ostaje“.

Isus, kazao je Papa, bira svoje učenike, uključujući i nas, te nas vodi na njegovu svetu goru kako bismo bili preobraženi njegovom ljubavlju. Papa Franjo je dodao kako je Isus poveo svoje učenika kao zajednicu, „dajući nam primjer da smo dio Crkve, pozivajući nas da stvorimo i njegujemo zajedništvo“.

Sveci, čija se obljetnica kanonizacije toga dana slavila, bili su „stupovi zajedništva“, primijetio je Papa, te oni pozivaju da njegujemo ljepotu toga što nas je Isus „poveo“ i okupio.

Drugi pak glagol na koji se Papa usredotočio je „uzići“. Isusov put, kazao je, je onaj uspinjanja, a ne silaska; nije to lagan put već teško putovanje. To znači ići do krajnosti, do kraja svijeta, a ne ostati statičan.

Za Isusove učenike, rekao je papa Franjo, sada nije vrijeme za spavanje, za puštanje naših duša da budu uspavane, anestezirane današnjom kozumerističkom i individualističkom kulturom. Umjesto toga, Papa je podsjetio na učenje svete Terezije Avilske: pozvani smo ići izvan sebe, shvatiti da se Bog objavljuje kroz teškoće naše braće i sestara.

Preobraženje je iskustvo koje se rodilo iz molitve, objasnio je nadalje Papa. Isus je uzišao na goru kako bi molio. Danas bismo se mogli zapitati o našem vlastitom molitvenom životu, potaknuo je. Molimo li čisto iz navike? Ili pak prepoznajemo da molitva uistinu mijenja svijet? Moliti znači mijenjati stvarnost, istaknuo je. Aktivno je to poslanje, neprestani zagovor, molitva nije udaljena od svijeta, već ga mijenja.

Sveti Otac je postavio nekoliko pitanja: Uranja li nas molitva u ovu promjenu? Preobražava li naše situacije? Molitva, dodao je, ponovno pali vatru poslanja, ponovno rasplamsava našu radost te nas nadahnjuje da budemo, kako je rekao, „mučeni“ zbog onih koji pate. Zapitajmo se i kako sadašnji rat dovodimo u naše molitve, naglasio je Papa. Potom je istaknuo i primjer svetog Filipa Nerija, čija ga je molitva nadahnula da pomogne rimskoj djeci te svetog Izidora, koji je molio u polju i unosio poljoprivredne radove u molitvu.

Postoji i još jedan glagol koji se spominje u evanđelju: „ostati“. Nakon Preobraženja, Isus je ostao. U današnje vrijeme, rekao je Papa, često se usredotočimo na sporedne stvari, na ono prolazno, zaboravljajući ono što ostaje. U Preobraženju, međutim, Božje svjedočanstvo podsjeća na ono što je bitno. Kako je važno, istaknuo je Papa, raditi na svojim srcima, kako bismo mogli razlikovati Božje stvari koje ostaju i svjetovne stvari koje prolaze!

Homiliju je zaključio molitvom da nam sveti Ignacije pomogne sačuvati razlučivanje kao jedno uvijek aktualno blago za Crkvu i svijet – blago koje nam omogućuje da sve vidimo novo u Kristu.

Po završetku mise poglavar Družbe Isusove izrekao je zahvalnost Gospodinu, te uime isusovaca i čitave ignacijanske obitelji zahvalio Svetom Ocu na nazočnosti. Generalni poglavar je, uoči devete obljetnice izbora kardinala Bergoglija za Papu, zatražio milost za Svetog Oca u ispunjavanju njegove petrovske službe. Upoznao je Svetog Oca s desetak žena koje su pobjegle od rata i progona, a koje je primio isusovački Centro Astalli, koji je papa Franjo posjetio nakon mise.