Papa na svetkovinu Bogojavljenja: Budimo hrabri tražitelji Boga i ljudi nade

Slijedeći primjer mudraca, vjernici su pozvani držati oči uperene u nebo, noge u hodu na zemlji i srce ponizno u klanjanju. Na svetkovinu Bogojavljenja papa Franjo je slavio misu u bazilici svetoga Petra, uz sudjelovanje šest tisuća ljudi, podsjećajući na put koji su trojica mudraca prošla da bi se  poklonila Djetetu Isusu, Kralju rođenomu.

Oni su slika narodā u hodu u potrazi za Bogom, stranaca koji su sada vođeni na goru Gospodnju (usp. Iz 56, 6 – 7), onih dalekih koji sada mogu čuti navještaj spasenja (usp. Iz 33, 13), svih izgubljenih koji čuju zov prijateljskog glasa.

Oči uperene u nebo

Hodočašće mudraca ljudsko je hodočašće svakoga od nas. Trojica mudraca koji dolaze s Istoka kreću na put očima uperenim u nebo – objasnio je Papa, s pogledom privučenim nebeskim zvijezdama; ne ostaju gledajući vrhove svojih stopala i okrenuti sebi, zarobljeni zemaljskim horizontom, vukući se u rezignaciju ili jadanje. Oni podižu glavu, a Betlehemska zvijezda obasjava smisao njihova života, privlači ih i pokazuje im put, to je ključ koji otvara pravi smisao našeg postojanja, da bi i dalje bio osvijetljen.

Ako živimo zatvoreni u uskom krugu zemaljskih stvari, ako hodimo pognutih glava, taoci naših neuspjeha i naših žaljenja, ako smo gladni svjetovnih dobara i utjeha, kojih danas ima, a sutra više nema, umjesto da tražimo svjetlo i ljubav, naš se život gasi.

Gledati stvarnost iz visine

Pogled, poučavaju nas mudraci, treba biti usmjeren visoko, prema nebu, jer odatle dolazi Gospodinova pomoć; to također znači naučiti vidjeti stvarnost iz visine, što je kršćanima potrebno u svim fazama njihova života.

To nam je potrebno na životnom putu, kako bi nas pratilo prijateljstvo s Gospodinom, njegova ljubav koja nas podupire, svjetlo njegove Riječi koje nas vodi poput zvijezde u noći. To nam je potrebno na putu vjere, kako se ne bi svela na skup vjerskih običaja ili neku vanjsku naviku, nego postala vatra koja gori u nama i daje da postanemo strastveni tražitelji lica Gospodinova i svjedoci njegova evanđelja. To nam je potrebno u Crkvi, gdje smo, umjesto da se dijelimo na temelju naših ideja, pozvani ponovno staviti Boga u središte. To nam je potrebno da napustimo crkvene ideologije, kako bismo pronašli smisao svete majke Crkve. Crkvena navika, crkvena ideologija ‘ne’, crkveno zvanje ‘da’.

Bog se otkriva u Djetetu

Trebamo ponovno krenuti od Boga – istaknuo je Sveti Otac – tražeći u njemu hrabrost da se ne zaustavimo pred teškoćama, snagu za prevladavanje prepreka, radost življenja u zajedništvu i skladu”.

I Mudraci, pogleda uperenoga prema visini, nogama hodaju po zemlji, gdje nalaze Boga u Djetetu koje leži u jaslama.

Bog koji je beskrajno velik objavio se u tom djetetu, beskrajno malenom. Potrebna je mudrost, potrebna je pomoć Duha Svetoga da bi se shvatila veličina i malenost u objavi Boga.

Hodimo da bismo svjedočili evanđelje

Vjera je dar koji nas tjera da hodimo svijetom da bismo bili svjedoci evanđelja, nasljedujući Isusa čije svjetlo pruža tračke svjetla u gustoj tami koja obavija brojne društvene situacije.

Boga koji nas dolazi pohoditi ne nalazimo ostajući nepomični u nekoj lijepoj religioznoj teoriji, nego samo krećući na put, tražeći znakove njegove prisutnosti u svakodnevnim stvarnostima i, iznad svega, susrećući i dodirujući tijelo naše braće. Lijepo je razmatrati Boga, ali je plodonosno samo ako riskiramo, rizik je služenja donositi Boga.

Bog je u licima najsiromašnijih

Krenuti na put jest ono što čine Mudraci, koji traže Boga i nalaze Dijete od krvi i mesa.

To je važno: susresti Boga od krvi i mesa, u licima koja svakodnevno prolaze pokraj nas, osobito u licima najsiromašnijih. Mudraci nas, naime, uče da nas susret s Bogom otvara većoj nadi koja nas potiče na promjenu načina života i daje nam da preobražavamo svijet.

Klanjati se Bogu koji umire iz ljubavi

Oči uperene u nebo, noge koje hodaju po zemlji, sa srcem u stavu klanjanja, na taj način Mudraci ne nalaze utočište u pobožnosti odvojenoj od zemlje; kreću na put, ali ne lutaju kao turisti bez cilja, a kada stignu u Betlehem padaju ničice i klanjaju se Djetetu, kralju koji je došao služiti čovjeku, Bogu koji je postao čovjekom.

Suočeni s tim otajstvom, pozvani smo prignuti svoje srce i koljena na klanjanje: klanjati se Bogu koji dolazi u malenosti, koji nastanjuje normalnost našega doma, koji umire iz ljubavi.

Papa Franjo je stoga potaknuo na ponovno otkrivanje radosti u molitvi klanjanja.

Izgubili smo naviku klanjanja, izgubili smo tu sposobnost koju nam daje klanjanje, otkrijmo ponovno užitak molitve klanjanja, prepoznajmo Isusa kao svojega Boga, kao našega Gospodina i klanjajmo se. Danas nas mudraci potiču na klanjanje, klanjanje nedostaje danas među nama.

Isusu prinesimo dar sebe, tražeći od njega milost da nikada ne izgubimo hrabrost: hrabrost da budemo tražitelji Boga, ljudi nade, neustrašivi sanjari koji ispituju nebo, hrabrost ustrajnosti u hodu putovima svijeta, umorni od istinskoga hoda, te hrabrost za klanjanje, hrabrost da gledamo Gospodina koji prosvjetljuje svakog čovjeka; neka nam Gospodin dade tu milost, ponajviše milost da se znamo klanjati – rekao je na kraju papa Franjo.

Pozdrav argentinskim redovnicama

Nekoliko minuta nakon završetka mise Tiskovni je ured Svete Stolice izvijestio da je papa Franjo prije slavlja pozdravio skupinu benediktinki koje su prije nekoliko dana stigle iz Argentine, a žive u samostanu Mater Ecclesiae u Vatikanu, objavio je Vatican News.