Govoreći o daru vjere koji su djeca primila krštenjem, Papa je u homiliji istaknuo kako se vjera mora produbljivati i rasti. Usto, primijetio je, vjeru im se mora prenositi  i prije nego krenu na vjeronauk, a to je zadaća odraslih.

To je zadatak koji danas primate: prenositi vjeru, prenošenje vjere. I to se radi kod kuće. Jer vjera se uvijek mora prenositi „na dijalektu“: dijalektu obitelji, dijalektu doma, u ozračju doma.

To je vaš zadatak: prenositi vjeru primjerom, riječima, da ih naučite prekrižiti se. Ovo je važno jer ima djece, primijetio je Papa, koja se ne znaju križati se.

Ali važno je prenositi vjeru vlastitim životom vjere: da djeca vide ljubav supružnika, da vide mir u kući, da vide da je Isus tamo. Papa je potom uputio roditeljima i jedan savjet:

nikad se ne svađajte pred djecom, nikad. Normalno je da se supružnici svađaju, to je normalno. Bilo bi čudno da nije tako. Činite to, ali da ona to ne čuju, da ona to ne vide. Niste svjesni tjeskobe koja obuzme dijete kad vidi da se njegovi roditelji svađaju.

To je savjet koji će vam pomoći da prenosite vjeru.

I prije nego što nastavim, želio bih vam reći nešto drugo: znate da su djeca danas u sredini koja im je nepoznata: malo je vruće, pokrivena su… I osjećaju da je zrak zagušljiv… Zatim zaplaču jer su gladna. I treći razlog za plakanje je „preventivni plač“. Čudna stvar: ne znaju što će se dogoditi i misle: „Ja ću prvi zaplakati, baš da vidimo…“. To je obrana… Pazite da ih ne pokrijete previše. I ako plaču od gladi, nahranite ih. Majkama kažem: podojite djecu, slobodno, Gospodin to želi, poručio je Papa majkam.

Primijetio je na kraju kako djeca „imaju i polifonijski poziv“. „Jedno počne plakati, a drugo čini kontrapunkt, pa zatim treće, a na kraju imamo zbor suza“, rekao je Papa u svom spontanom obraćanju okupljenima u Sikstinskoj kapeli.