Susret Papinske akademije društvenih znanosti, 3. i 4. listopada, usredotočen je na prvo od osam blaženstava koje je Isus navijestio: „Blago siromasima duhom, jer njihovo je kraljevstvo nebesko“. Naslovna tema susreta stoga glasi: „Caritas, socijalno prijateljstvo i kraj siromaštva. Znanost i etika sreće“.

Svi teže sreći, no nemaju svi isti koncept sreće, primijetio je Sveti Otac. Danas smo suočeni s prevladavajućom paradigmom koja je rasprostranjena samo jednim načinom razmišljanja. Ono zamjenjuje korist sa srećom, zabavu s dobrim životom te se smatra jedinim valjanim kriterijem razlučivanja.

Ta potraga za sebičnim zadovoljstvom dovodi do straha da ne posjedujemo dovoljno, do pohlepe, požude kod pojedinaca i zemalja, bogatih i siromašnih, kao i do materijalizma koji nas guši te do općeg stanja sukoba. Time se narušava dostojanstvo ljudi i samog planeta, a siromaštvo i nejednakost rastu, upozorio je Papa.

Nadalje je napisao: u ovim vremenima izobilja, u kojem bi trebalo biti moguće okončati siromaštvo, ta moć „jednog načina razmišljanja“ ne spominje siromašne, starije, doseljenike, nerođene, teško bolesne. Nevidljivi za većinu, tretiraju se kao da su jednokratni. A kada postanu vidljivi, predstavljaju se kao teret javnoj blagajni. Zločin je protiv čovječanstva to da, uslijed ove pohlepne i sebične vladajuće paradigme, naši mladi postaju žrtve rastuće trgovine ljudima, napose kada je riječ o prisilnome radu, prostituciji i prodaji organa.

Kako bismo izišli iz ove situacije, nije potrebno imati više dobara, već provesti novu i revolucionarnu paradigmu Isusovih blaženstava, počevši od prve, pojasnio je Papa. Duh siromaštva je prekretnica koja otvara put sreći potpunom promjenom paradigme. To je, naglašava, siguran način dostizanja punine na koju smo svi pozvani.

Sveti Otac je istaknuo razliku između siromaštva duha o kojem Isus govori i materijalnog siromaštva, odnosno lišavanja potrebnog za život. Takva vrsta lišavanja onoga što je nužno svojevrsni je pakao, jer oslabljuje ljudsku slobodu i dovodi one koji zbog toga pate u položaj da postanu žrtve novih oblika ropstva (prisilni rad, prostitucija, trgovina organima itd.) kako bi preživjeli. To su kriminalni uvjeti koji se u pravdi moraju osuditi i protiv čega se treba boriti. Svatko prema svojoj odgovornosti, a posebno vlade, multinacionalne i nacionalne tvrtke, civilno društvo i vjerske zajednice, moraju to učiniti. To su najgore degradacije ljudskog dostojanstva i za kršćanina su otvorene rane Kristova tijela koji vapi s križa: žedan sam.

Sveti Otac istaknuo je potom sve veći jaz između bogatih i siromašnih, što uzrokuje nemire, sukobe i ugrozu demokracije.

To je posljedica postupnog razaranja bratstva, prijateljstva, sklada, povjerenja, pouzdanja i poštovanja, koji su temelji svakog građanskog suživota. Pohlepa koja upravlja sustavom odavno je ostavila po strani glavnu ekonomsku, društvenu i političku posljedicu „duha siromaštva“, koji zahtijeva društvenu pravdu i suodgovornost u upravljanju dobrima i plodovima ljudskoga rada, napisao je Papa. Vlasnici dobara, dodaje, moraju upravljati u duhu siromaštva, ostavljajući najbolji dio za goste, bolesne, siromašne, stare, bespomoćne, isključene, koji su lice često zaboravljenog Isusa.

Ipak, uz raširenu globalizaciju ravnodušnosti, za vrijeme pandemije mogli smo svjedočiti kako se, svojom karakterističnom diskretnosti, uspjela nametnuti globalizacija solidarnosti. Bitno je da se ona utjelovi u životu mladih, primijetio je Papa.

Duh siromaštva jedini je način kojim će se moći jamčiti dobrobit kako pojedinca, tako gospodarstva te lokalnog i globalnog društva. Pozvani smo stvoriti svjetski pokret protiv ravnodušnosti koji stvara i obnavlja društvene institucije, nadahnuti blaženstvima i potaknuti u potrazi civilizacije ljubavi, poručio je Sveti Otac.