Evanđelje ne možemo živjeti pristajući na kompromise, jer tako završavamo u svjetovnom duhu koji teži nadmoći u odnosu na druge, i koji je „Božji neprijatelj“, nego trebamo izabrati put služenja. Papino razmišljanje u propovijedi na misi slavljenoj u Domu svete Marte polazi od evanđeoskoga odlomka iz liturgije dana (Mk 9, 30-37), u kojemu Isus kaže dvanaestorici da ako netko želi biti prvi, pozvan je svima biti poslužitelj.

Isus je znao da su učenici iz častohleplja putem raspravljali o tomu tko je najveći. Rasprava u kojoj se govori „ja moram napredovati“, to je duh svijeta. Međutim, i prvo čitanje iz liturgije dana (Jak 4, 1-10) ističe taj vid, kada apostol Jakov podsjeća da je ljubav prema svijetu Božji neprijatelj.

Ta žudnja za svjetovnošću, žudnja za tim da budemo važniji od drugih pa kažemo: ‘Ja to zaslužujem, a ne on’; to je svjetovnost, to je duh svijeta i tko udiše taj duh, udiše Božje neprijateljstvo, napomenuo je Papa. U jednom drugom trenutku Isus kaže učenicima: „Ili ste sa mnom, ili ste protiv mene“. U Evanđelju nema kompromisa. Kada netko želi živjeti evanđelje pristajući na kompromise, na kraju se nađe sa svjetovnim duhom koji uvijek nastoji činiti kompromise kako bi napredovao, kako bi se isticao nad drugima, kako bi bio velik, istaknuo je papa Franjo.

Brojni ratovi i mnoge svađe proizlaze upravo iz svjetovnih želja, iz strasti, primijetio je Papa ponovno podsjećajući na riječi svetoga Jakova. Istina, danas je cijeli svijet pun ratova. A ratovi koji postoje među nama? Poput onoga među apostolima, o pitanju tko je važniji, upitao je Papa te dao primjer: ‘Pogledajte koju sam karijeru napravio; sada više ne mogu natrag!’ To je duh svijeta i to nije kršćanski, objasnio je Papa.

Ili pak: ‘Na meni je red! Moram više zarađivati kako bih imao više novaca i veću moć’. To je duh svijeta, ponovio je Papa, a potom istaknuo i zlobu ogovaranja. Otkuda dolazi, upitao je te odgovorio: Iz zavisti. Đavao je veliki zavidnik, to znamo, to nam kaže Biblija. Zlo u svijet ulazi kroz đavlovu zavist. Zavist je crv koji te potiče na razaranje, na ogovaranje, na uništavanje drugoga.

U razgovoru učenikā bilo je svih tih strasti; zbog toga ih je Isus prekorio i potaknuo da budu svima poslužitelji i od svih posljednji. Tko je najvažniji u Crkvi? Papa, biskupi, monsinjori, kardinali, župnici najljepših župa, predsjednici laičkih udruga, upitao je Papa. Ne! Najveći je u Crkvi onaj koji se učini poslužiteljem svih ljudi, onaj koji svima služi, a ne onaj koji ima najviše titula.

Kako bi to bolje objasnio, nastavio je Papa govoreći o Isusu, uzeo je jedno dijete, postavio ga posred njih, nježno ga zagrlio, jer, dodao je Papa, Isus je govorio s mnogo nježnosti, te rekao: „Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima“, odnosno, tko prima najponiznijega, najvećega poslužitelja. To je put. Put suprotan duhu svijeta samo je jedan, a to je poniznost. Služenje drugima, izabiranje posljednjega mjesta, a ne gramzivost.

Ne valja, dakle, pregovarati s duhom svijeta, ne valja reći: ‘Imam pravo na to mjesto jer, pogledajte koju sam karijeru napravio’. Svjetovnost je, naime, Božji neprijatelj. Treba, naprotiv, poslušati tu tako mudru i ohrabrujuću riječ koju Isus kaže u Evanđelju: „Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!“, istaknuo je papa Franjo, a izvijestio Vatican News.