Papa: Ne smijemo se naviknuti; život se ne prodaje radi zarade

Papa Franjo je već govorio o tragičnim nesrećama na poslu, odgovarajući na pitanje jednoga novinara koji je putovao u Mongoliju u zrakoplovu zajedno s njim, nekoliko sati nakon nesreće u Brandizzu, nedaleko od Torina, u kojoj je u naletu vlaka život izgubilo pet radnika. Tom je prilikom Papa ponovno istaknuo da je radnik svetinja i da se takve tragedije uvijek događaju zbog nebrige.

U Apostolskoj palači je 11. rujna pred oko 300 članova talijanske Nacionalne udruge radnika s invaliditetom i invalida rada (ANMIL), koja navršava 80 godina od ustanovljenja, ponovno govorio o toj temi spominjući se upravo radnikā poginulih u Brandizzu.

Govorom u kojemu se osvrnuo na dinamiku tragedija na radnom mjestu, potaknuo je na poštovanje pravila te kao prioritet istaknuo razmatranje odgovornosti prema radnicima.

Svaki oružani sukob nosi sa sobom mnoštvo invalida

Govor je papa Franjo započeo sjećanjem na vrijeme Drugoga svjetskog rata – 1943. godine je, naime, ustanovljena spomenuta udruga – što ga je navelo da se osvrne na dramatične posljedice toga – kako je rekao – ludila koje je rat; posljedice koje pogađaju civilno stanovništvo. Svaki oružani sukob sa sobom nosi mnoštvo osakaćenih ljudi, čak i danas – napomenuo je rimski biskup.

Priznati puno dostojanstvo osoba s invaliditetom

Papa je potom izrazio svoju zahvalnost te potaknuo prisutne da ne zaborave prava osoba s invaliditetom, osobito ženā i mladih:

„Hvala vam prije svega na tomu što činite u svrhu zaštite i zastupanja žrtava nesreća na radu, udovica i djece poginulih. Hvala vam što posvećujete veliku pozornost pitanju sigurnosti na radnom mjestu, gdje se još uvijek događa previše smrtnih slučajeva i nesreća. Hvala vam na inicijativama koje promičete za poboljšanje građanskoga zakonodavstva u vezi s nesrećama na radu i profesionalnom reintegracijom osoba s invaliditetom.

Naime, nije riječ samo o tomu da se zajamči odgovarajuća skrb i socijalna zaštita za one koji imaju neki oblik invaliditeta, nego i o pružanju novih mogućnosti osobama koja se mogu ponovno integrirati i čije dostojanstvo treba u potpunosti priznati. Na kraju, hvala vam na vašem radu u senzibiliziranju javnoga mnijenja na prevenciju nesreća i na politike sigurnosti, posebno u korist žena i mladih”.

Unatoč tehnologiji, nezgode se i dalje događaju

Izrazivši žalost zbog toga što se tragedije i nezgode na radnom mjestu i dalje događaju, unatoč tehnologiji kojom raspolažemo za podupiranje sigurnih mjesta i vremena, papa Franjo je primijetio da se katkada čini kao da slušamo ratni izvještaj.

„To se događa kada se rad dehumanizira i, umjesto da bude sredstvo kojim se ljudsko biće realizira stavljajući se na raspolaganje zajednice, sve to postaje pretjerana trka za profitom. Tragedije započinju kada svrha više nije čovjek nego produktivnost, a čovjek postaje proizvodni stroj”.

Zaštita na radu je poput zraka koji udišemo

U nastojanju da se spriječe nezgode na radu vrlo je važan obuka: „Prijatelji, zadaće obrazovanja i osposobljavanja koje vas čekaju još uvijek su temeljne, i u odnosu prema radnicima, i prema poslodavcima, kao i unutar društva. Sigurnost na radu je poput zraka koji udišemo: njezinu važnost shvaćamo tek kada tragično izostane, a tada je uvijek prekasno!”

Čovjek je „bogoštovno mjesto“; tijelo nije otpad

Sveti je Otac nastavio govor duhovnim razmišljanjem, citirajući svetoga Pavla kada govori o tijelu kao hramu Duha Svetoga. Ako je tako – kazao je Papa – znači da brinući o njegovoj krhkosti uzdižemo hvalu Bogu. Čovjek je „bogoštovno mjesto“, a briga o njemu je ponašanje kojim surađujemo u Stvoriteljevu djelu. „Ne može se, u ime većega profita, tražiti previše radnih sati, smanjujući tako koncentraciju, ili pak oblike osiguranja i zahtjeve za sigurnost smatrati suvišnim troškovima i gubitkom zarade”.

Carewashing, odnosno pranje savjesti

U završnom dijelu govora rimski se biskup osvrnuo na pojavu koju naziva „carewashing” i koju smatra ružnom. Riječ je o ponašanju poduzetnikā i zakonodavaca koji umjesto ulaganja u sigurnost, radije peru savjest nekim dobrotvornim djelom. „Tako stavljaju ispred svega svoj javni imidž, postajući dobročinitelji u kulturi ili sportu, u dobrim djelima čineći dostupnima umjetnička djela ili bogoštovne zgrade, ali ne posvećujući pozornost činjenici, kako uči veliki otac i crkveni naučitelj: „slava je Božja živi čovjek“ (Sveti Irenej Lionski, Protiv hereza, IV,20,7). Odgovornost je prema radnicima prioritetna: život se ne može prodati ni zbog čega, pogotovo ako je siromašan, nesiguran i slab. Ljudska smo bića a ne strojevi, jedinstvene osobe a ne rezervni dijelovi. Ipak često je odnos prema nekim radnicima kao prema rezervnim dijelovima”.

Povjeravajući prisutne svetom Josipu, zaštitniku radnika, osakaćenih i invalida, Papa je na kraju ponovno istaknuo da je svaka osoba dar za zajednicu te da ako se samo jedna osoba osakati ili doprinese njezinom invaliditetu to ranjava cijelo društveno tkivo, piše Vatican News.