Potrebno je koristiti „jezik puka“ te razraditi praktične i humanizirajuće prijedloge moralnog života kako bi plodovi teološkog promišljanja bili dostupni ljudima. Riječi su to koje je uputio papa Franjo članovima Papinske alfonzijanske akademije (Pontificia Accademia Alfonsiana) i sudionicima konferencije „Sv. Alfonz: pastir posljednjih i crkveni naučitelj“, koje je primio u četvrtak 23. ožujka u Sali Clementini u Vatikanu. Bio je to poziv da se „uvijek bude na strani konkretnog ljudskog bića“, da se „ne zaboravi osjećaj puka“ kojem svatko pripada, služeći se etičkom refleksijom za izgradnju čvrstih nasipa koji ga brane od razuzdanog mentaliteta puke učinkovitosti i odbacivanja.

„Iz stada si uzet, ti si jedan od njih, ne zaboravi ozračje puka, misao puka, osjećaj puka. A ovo nije komunizam, socijalizam, ne! To je sveti vjerni narod Božji koji je nepogrešiv ‘in credendo’, ne zaboravite to! Prvi vatikanski, potom Drugi vatikanski koncil“, kazao je Papa.

Poziv je „ponuditi prijedlog za kršćanski život“ koji međutim ne smije „biti hladan, moral radnog stola“, nego prijedlog koji je sazrio iz „pastoralnog razlučivanja punog milosrdne ljubavi, usmjerenog na razumijevanje, opraštanje, praćenje i iznad svega integraciju“. Zapravo, svaki moralni teološki prijedlog ima Božju ljubav kao svoj temelj.

Sveti Otac dijeli osobno sjećanje u tom pogledu: „Zamislite, mi nismo mogli, bilo je zabranjeno čitati Häringovu [Bernhard Häring] prvu knjigu, ‘Kristov zakon’: ‘Ne! To je heretično, ne možete to čitati!’. A učio sam samo s onim moralom: ‘Smrtni grijeh ako fale dvije svijeće na oltaru, laki grijeh ako fali samo jedna’… I cijelu kazuistiku na taj način, i ja to ponizno kažem… Hvala Bogu da je to gotovo, bio je to hladni moral za radnim stolom“.

Nakon toga papa Franjo je nadodao: „Moralni teolozi, misionari i ispovjednici pozvani su ući u živi odnos s Božjim narodom, osobito preuzeti brigu o vapaju najmanjih, razumjeti njihove stvarne poteškoće, promatrati život iz njihova kuta i ponuditi im odgovore koji odražavaju svjetlo vječne Očeve ljubavi“.

Razmišljajući o pitanjima bioetike, Papa traži da se njeguje „strpljivost slušanja i rasprave kao što sveti Alfonz preporučuje za konfliktne situacije“. To je temeljni stav za „traženje zajedničkih rješenja koja priznaju i jamče poštivanje svetosti svakoga života“.

Potrebno je izbjegavati ekstremističku dinamiku polarizacije, tipičniju više za medijsku raspravu nego za zdrava i plodna znanstvena i teološka istraživanja: radije primijeniti načelo, koje je naznačio sveti Alfonz, „via media“, što nije diplomatska ravnoteža. Ne, „via media“ je kreativna, ona proizlazi iz kreativnosti i stvara. To mogu razumjeti samo oni koji su proučavali i nastojali ući u to. Zar ne bismo trebali balansirati? Ne, to nije „via media“. Bioetički prijedlog mora biti pozoran na stvarne drame ljudi, koji se često nalaze zbunjeni pred životnim moralnim dilemama.

U složenoj i brzoj promjeni epohe koja je u tijeku, papa Franjo poziva na protagonizam osoba „zrele savjesti“ koji se stavljaju u službu svoje braće i sestara, sposobnih razraditi „razumne i čvrste argumente“, ukorijenjene u vjeri, prikladne za odrasle i odgovorne savjesti. „Savjest je – tumači – mjesto gdje je svaki čovjek sam s Bogom“, gdje odzvanja Riječ Stvoritelja u čijoj se školi „svatko uči dijalogu s drugima“.

Nadalje, Papin pogled seže i na pitanja socijalnog morala. Predloženi stav za ulazak u složenu strukturu društva u kojem živimo jest ponizno hoditi zajedno s Božjim narodom, izbjegavajući stavove osude: „Ekološka kriza, ekološka tranzicija, rat, financijski sustav koji može utjecati na ljudske živote do te mjere da stvara nove robove, izazov izgradnje bratstva i sestrinstva među ljudima i narodima: te nas teme moraju potaknuti na istraživanje i dijalog. ‘Gospodin je cilj povijesti’ a čovječanstvo, obnovljeno u Kristu, predodređeno je rasti kao Božja obitelj.“

Uz ozbiljna moralna pitanja migracije ili pedofilije, danas postoje pitanja koncentriranog profita u rukama nekolicine ili podjele globalnih sila. Papa Franjo potiče da se ovi izazovi prihvate s povjerenjem, „spremni obrazložiti razloge nade koja je u nama“, pažljivi prema spasonosnoj Istini i dobru ljudi.

Papinska alfonzijanska akademija sljedeće će godine proslaviti 75 godina djelovanja. Utemeljili su je 9. veljače 1949. misionari redemptoristi, dio je Papinskog lateranskog sveučilišta. U duhu svetog Alfonza de Liguorija, obnovitelja moralne teologije svoga stoljeća, i u skladu s Učiteljstvom Crkve, kako je to posebno izraženo na Drugom vatikanskom koncilu, Papinski institut je usmjeren prema potpunom upoznavanju čovjeka u njegovoj osobnoj i kršćanskoj dimenziji.