Prisjetio se potom molitvenoga bdjenja za mir ispred vatikanske bazilike, 7. rujna 2013., prve godine njegova pontifikata, kada je nastao izraz „voljena i izmučena Sirija“, te svoje misli uputio tisućama mrtvih i ranjenih, milijunima interno i u inozemstvo izbjeglih osoba, s obzirom na nemogućnost pokretanja potrebne obnove. Kazao je, osim toga, da su ga pogodile priče mladih Sirijaca koji su stigli u Italiju, koji u sebi nose dramu onoga što su proživjeli i vidjeli, kao i njihov pogled, gotovo potpuno lišen nade, nesposoban sanjati o budućnosti njihove zemlje.

Ne možemo dopustiti da se iz očiju i srca mladih i obitelja ukloni i posljednja iskra nade! Stoga ponovno upućujem apel svima koji imaju odgovornost, u toj zemlji i u međunarodnoj zajednici, da se postigne primjereno i pravedno rješenje drame u Siriji, istaknuo je Papa.

Potom je okupljene biskupe potaknuo na herojsko i velikodušno svjedočanstvo, ali koje valja uvijek staviti na Božje svjetlo kako bi se pročistilo i obnovilo, te da se preispitaju o „sinodalnom stilu“, o sposobnosti da žive zajedništvo molitve i nakane međusobno i s patrijarhom, te sa svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama i vjernicima laicima.

Pozivam vas da unutar Sinode obavljate svoje nadležnosti s mnogo mudrosti, dodao je te, što se tiče izbora biskupa, zatražio da uvijek dobro razmisle i mole se Duhu Svetom u pripremi materijala i informacija o različitim kandidatima, prevladavajući svaku logiku pristranosti.

Potičem vas – i zahvaljujem vam na trudu koji ćete u to uložiti – da učinite da blista lice Crkve, držeći daleko podjele i mrmljanje koji samo skandaliziraju malene i raspršuju stado koje vam je povjereno, rekao je Papa te ponovio preporuku koja mu je draga, da budu pozorni na ogovaranje, savjetujući im da pribjegavaju bratskom ispravljanju i da otvoreno govore. Preporučio im je da nikada ne ogovaraju drugoga – jer je to crv koji uništava Crkvu – nego da, naprotiv teže jedinstvu.