I danas su životi milijuna djece obilježeni siromaštvom, ratom, nemogućnošću školovanja, nepravdom i izrabljivanjem. Djeca i tinejdžeri iz najsiromašnijih zemalja, ili onih razdiranih tragičnim sukobima, prisiljeni su na suočavanje sa strašnim kušnjama, rekao je Papa u svom govoru te je upozorio da ni najbogatiji svijet nije imun na nepravdu.

“Tamo gdje, hvala Bogu, ne patimo ni od rata ni od gladi, postoje siromašna predgrađa, u kojima su djeca često žrtve ranjivosti i problema koje ne možemo podcijeniti. Zapravo, u mnogo značajnijoj mjeri nego u prošlosti, škole i zdravstvene službe moraju se baviti djecom kušanom tolikim teškoćama, s anksioznim ili depresivnim mladim ljudima, s tinejdžerima koji rješenje pronalaze u agresiji ili samoozljeđivanju.”

Sveti je Otac naglasio da mladi, pred kojima je život, “sve češće ne mogu na njega gledati samouvjereno i pozitivno. Upravo mladi, koji su u društvu znakovi nade, teško prepoznaju nadu u sebi. To je tužno i zabrinjavajuće”, istaknuo je Papa. Dodao je i da “nije prihvatljivo ono što, nažalost, u posljednje vrijeme gledamo svakoga dana, da djeca umiru pod bombama, žrtvovana idolima moći, ideologije ili nacionalističkim interesima”.

Ništa nije vrijedno života ijednog djeteta. Ubijanje malenih znači nijekanje budućnosti. U nekim su slučajevima i sami maloljetnici prisiljeni boriti se pod utjecajem droga. Čak i u zemljama u kojima nema rata, nasilje među kriminalnim skupinama postaje jednako smrtonosno za djecu i često ih ostavlja kao siročad i obespravljene.

Tragičnu situaciju u kojoj se nalaze brojni maloljetnici, Papa je ilustrirao dramatičnim brojkama: Danas je više od četrdeset milijuna djece raseljeno zbog sukoba i otprilike sto milijuna je beskućnika. Postoji i drama dječjeg ropstva: otprilike sto šezdeset milijuna djece žrtve su prisilnoga rada, trgovine ljudima, zlostavljanja i iskorištavanja svih vrsta, uključujući prisilne brakove. Procjenjuje se da otprilike stotinu i pedeset milijuna “nevidljive” djece pravno ne postoji. To im je prepreka pristupu obrazovanju ili zdravstvenoj skrbi ali, prije svega, za njih nema zakonske zaštite i lako mogu biti zlostavljani ili prodani u ropstvo. I to se događa.

“To nije prihvatljivo i moramo se oduprijeti da se na to navikavamo. Uskraćeno djetinjstvo je tihi krik koji osuđuje nepravdu ekonomskog sustava, ratnog zločina, nedostatka medicinske skrbi i školskog obrazovanja. Zbroj tih nepravdi posebno pritišće najmanje i najslabije”, ponovio je Sveti Otac i potaknuo da se ne izgubi ono plemenito u ljudskom srcu: suosjećanje i milosrđe.

Slušati djecu koja danas žive u nasilju, iskorištavanju ili nepravdi služi za jačanje našeg “ne” ratu, kulturi rasipništva i profita, u kojoj se sve kupuje i prodaje bez poštovanja i brige za život, osobito malih i bespomoćnih. U ime logike odbacivanja, u kojoj čovjek postaje svemoćan, život koji se rađa žrtvuje se kroz smrtonosnu praksu pobačaja. Abortus oduzima živote djece i reže izvor nade za cijelo društvo.

“Moramo shvatiti da i mala djeca promatraju, razumiju i pamte. Oni govore i svojom pojavom i svojom tišinom. Poslušajmo ih! Dragi prijatelji, zahvaljujem vam i potičem vas da, uz Božju pomoć, maksimalno iskoristite priliku ovoga susreta. Molim da vaš doprinos pomogne izgraditi bolji svijet za djecu, a samim tim i za sve! Činjenica da smo ovdje, svi zajedno, da bismo u središte stavili djecu, njihova prava, njihove snove i njihova pitanja o budućnosti daje mi nadu”, zaključio je Sveti Otac.