Papa: Nogomet je igra i sredstvo za uspostavljanje prijateljstva sa stvarnim osobama
Papa s djecom i mladima, sudionicima inicijative "Nogomet koji volimo"/Foto: Vatican Media
Nogomet je ekipna igra koju valja živjeti kao sredstvo kojim možemo stvarne osobe pozvati da podijele s nama prijateljstvo, da se susretnemo, pogledamo si u lice i suočimo kako bismo provjerili vlastite sposobnosti, rekao je papa Franjo u petak 24. svibnja, govoreći o nogometu u nazočnosti 5000 djece i mladih, učenika osnovnih i srednjih škola iz Rima, i iz talijanskih pokrajina Lacija i Abruzza, sudionikā inicijative nazvane „Nogomet koji volimo“. Djecu su dopratili glasoviti bivši i sadašnji nogometaši, treneri i članovi uprave raznih talijanskih sportskih odbora i saveza.
Odmah na početku govora Papa je spomenuo svetoga Ivana Bosca, koji je osnovao prve oratorije, a koji je odgojiteljima često govorio: ‘Želite okupiti djecu? Bacite u zrak loptu i prije nego što dotakne zemlju vidjet ćete koliko će ih se približiti!’ Iza lopte koja se kotrlja gotovo se uvijek nalazi neki dječak sa svojim snovima i željama, svojim tijelom i dušom, rekao je Papa te dodao: „U sportsku aktivnost nisu uključeni samo mišići, nego cijela osobnost dječaka, u svim njezinim dimenzijama, pa i onim najdubljima“.
Sport je velika prigoda u kojoj se može naučiti dati najbolje od sebe, uz žrtvu i zauzimanje, ali ponajviše, ne sami, istaknuo je papa Franjo te objasnio: „Zahvaljujući novim tehnologijama danas je lako izolirati se, uspostaviti virtualne veze s mnogo ljudi, ali na udaljenosti. Naprotiv, ono što je lijepo u igri loptom jest to da se može igrati zajedno s drugima, dodajući si međusobno loptu na nekom igralištu, učeći stvarati akcije u igri i usklađujući se kao ekipa“.
Lopta postaje sredstvo kojim možemo pozvati na prijateljstvo stvarne osobe, sastati se, pogledati si u lice i suočiti se kako bismo provjerili vlastite sposobnosti. Nogomet je ekipna igra; ne možemo se sami zabaviti! I ako ju se tako živi, doista može biti dobra i za glavu i za srce, u društvu koje ističe središnji položaj vlastitoga ja gotovo kao apsolutno načelo, primijetio je Papa.
Igra čini sretnima, jer se može izraziti vlastita sloboda, natječe se na zabavan način, teži se ostvarivanju vlastitoga sna, ali ne postajući na silu prvak. U dokumentu je Ujedinjenih naroda o pravima djece na sport istaknuto pravo svakog djeteta da ne bude prvak, podsjetio je papa Franjo te potaknuo roditelje da prenesu svojoj djeci mentalitet koji obuhvaća igru, besplatnost i društvenost. Potaknuo ih je također da ohrabruju svoju djecu, posebno nakon poraza, i da im pomognu shvatiti da rezervna klupa nije poniženje, nego prigoda za rast i mogućnost za drugog igrača.
Roditelji, osim toga, trebaju uspostaviti odnos sa sportskim društvom svoje djece, a ponajviše s trenerom, jer trening je jedna vrsta pratnje, poput vodstva prema nečem višem i boljem. Treneri su, prema Papinim riječima, pouzdana uporišta za djecu koju treniraju. Sve što kažete i učinite postaje pouka za vaše sportaše, odnosno sve će to ostaviti neizbrisivi trag u njihovu životu, u dobru i u zlu, istaknuo je papa Franjo, a prenio Vatican News.