Budi dio naše mreže
Izbornik

PAPA O KARIZMI CHARLESA DE FOUCAULDA

Vatikan (IKA )

Prigoda za Papinu poruku je 100 godina od svećeničkog ređenja Apostola Sahare u povodu čega je organiziran i seminar u Viveresu, u Fancuskoj, u biskupiji gdje je redovnik položio svoje zavjete.

Vatikan, 2. 7. 2001. (IKA) – “Izražavam želju da njegova duhovna nadahnuća nastave obogaćivati Crkvu svjedočeći da je ljubav snažnija od svake podjele”, napisao je Papa o liku Charlesa de Foucaulda, velikog misionara i eremite Sahare, apostola Evanđelja među afričkim narodom Tuareg sve do žrtvovanja vlastitog života. Prigoda za tu poruku je 100 godina od svećeničkog ređenja Apostola Sahare pilikom čega je organiziran i seminar u Viveresu, u Fancuskoj, u biskupiji gdje je redovnik položio svoje zavjete. Svećeničko zvanje, poslije otac de Foucauld, a tada časnik u konjici u Maroku, prepoznao je u kasnijoj dobi nakon dugog traženja daleko od vjere. Kasnije nakon susreta s opatom Huvelinom, rodila se duboka potreba za duhovnošću koja će ga, nakon hodočašća u Svetu Zemlju, odvesti u domovinu gdje ulazi u opatiju Gospe Snježne. Nakon putovanja u Siriju i Nazaret Charles de Foucauld snažnim apstolskim žarom djeluje u Sahari među narodom Tuareg, s kojma je djelio život, prevevši čak njihove tradicionalne poeme, te objavivši opširni ilustrirani rječnik njihovih idioma. Ovaj apostolski rad i život Charlesa de Foucaulda, koji je brutalno prekinut 1916. hicima iz puške tjekom jednog okršaja nomada, prema Papinom mišljenju bio je označen jednom jedinom željom: postati kao “posijano zrno”darujući svoj život u tihom nasljedovanju Onoga koji je ljubio sve ljude do kraja”. Papa u poruci hrabri sve koji se danas nadahnjuju na karizmi oca de Foucaulda da apostoliski djeluju u sve većem jedinstvu različih Instituta slijedeći velikodušno i odvažno karizmu osnivača s trajnim poticajm na dijalog među različitim kulturama i religijama posebno s islamom. Podsjećajući na kraju na novu kreativnu ljubav, kako je to izraženo u pismu Nadolaskom novog tisućljeća, Ivan Pavao II. završava pozivajući sve koji se nadahnujuju na karizmi oca Charrelsa de Foucaulda da tu “ljubav promiču napose u zemljama gdje vladaju kulturne i vjerske napetosti te gdje ljudi žive u teškim životnim uvjetima kao i među siromašnima u modernom društvu”. (i07028rv/sv)