Blaise Pascal (1623. – 1662.) bio je francuski znanstvenik koji je pomogao u postavljanju temelja za modernu teoriju vjerojatnosti, izumio je jedan od najranijih oblika računara te definirao princip hidraulike koji je od tada u fizici poznat kao „Pascalov zakon“. U kasnijim godinama svog života, katolički matematičar, fizičar i filozof posvetio se kršćanskoj apologetici.

Papa u pismu opisuje Pascala kao „čovjeka svog doba“ koji je napravio „majstorsku intelektualnu obranu kršćanske vjere“.

Svoju refleksiju Sveti Otac je podijelio u osam naslova: Čovjek zaljubljen u Krista, koji govori svima; Vjera, ljubav i sloboda; Izvanredan znanstveni um; Filozofi; Ljudsko stanje; Obraćenje: posjet Gospodinov; Red srca i njegovi razlozi za vjerovanje te Pascal, kontroverza i milosrđe.

„Kao kršćanin, [Pascal] želi govoriti o Isusu Kristu onima koji su brzopleto zaključili da nema čvrstog razloga vjerovati u istine kršćanstva“, napisao je papa Franjo. „Sa svoje strane, on iz iskustva zna da sadržaj Božanske objave ne samo da nije u suprotnosti sa zahtjevima razuma, nego nudi nevjerojatan odgovor koji ni jedna filozofija ne bi mogla sama dosegnuti“, pojasnio je.

„Pascal je od djetinjstva svoj život posvetio potrazi za istinom. Koristeći se razumom tražio je njezine tragove u području matematike, geometrije, fizike i filozofije, čineći izvanredna otkrića i stekavši veliku slavu već u ranoj mladosti“, naveo je Papa.

Dodao je da „ipak, nije bio zadovoljan tim postignućima. U stoljeću velikog napretka u mnogim područjima znanosti, praćenog rastućim duhom filozofskog i vjerskog skepticizma, Blaise Pascal pokazao se kao neumoran tragač za istinom, ‚nemiran‘ duh, otvoren za sve nove i veće horizonte.“

Prožetost Pascalovim „Mislima“

„Pascalov briljantni i radoznali um nikada nije prestao razmišljati o pitanju, drevnom, ali uvijek novom, koje izvire iz ljudskog srca: ‚Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohađaš?‘ (Ps 8, 5).“

Pismo je ispunjeno citatima iz Pascalovih Misli, njegovoga najpoznatijeg apologetskog djela objavljenog postumno iz njegovih bilješki i fragmenata rukopisa.

Papa ističe da se Pascal „nikada nije pomirio s činjenicom da neki muškarci i žene ne samo da ne poznaju Isusa Krista, nego preziru, zbog lijenosti ili zbog svojih strasti, ozbiljno shvatiti Evanđelje“.

Pascal je u Mislima napisao: „Besmrtnost duše toliko nam je važna, nešto što nas tako duboko dira, da moramo izgubiti svaki osjećaj da bismo bili ravnodušni oko spoznaje o čemu je riječ… I to je razlog zašto bih, među onima koji nisu uvjereni u to, jasno razlikovao one koji ulažu sve napore da to istraže i one koji žive svojim životima bez brige o tome ili razmišljanja o tome.“

Spor s isusovcima

Sveti Otac također spominje Pascalovu uključenost u sporove između isusovaca i jansenista tijekom kojih je Pascal napisao niz pisama koja su bila vrlo kritična prema isusovcima, a poznata su kao „Provincijska pisma“.

Prijepor se uglavnom odnosio na pitanje Božje milosti i odnos milosti i ljudske naravi, točnije, ljudske slobodne volje.

Papa isusovac nudi obranu Pascala, najprije napominjući da „nije bio sklon zauzimanju strane“, nego su ga „jansenisti zadužili da ih brani, s obzirom na njegovu izvanrednu retoričku sposobnost“.

Rekao je da je i sam Pascal priznao da je „nekoliko prijedloga koji se smatraju ‚jansenističkim‘ doista protivno vjeri“.

„Čak i tako, neke od njegovih vlastitih izjava, poput onih o predestinaciji, izvučene iz kasnije Augustinove teologije i strože formulirane od Jansena, ne zvuče istinito“, naveo je Franjo.

Dodao je da je „Pascal, sa svoje strane, iskreno vjerovao da se bori protiv implicitnog pelagijanizma ili polupelagijanizma“ u isusovačkim učenjima u to vrijeme.

„Priznajmo Pascalu iskrenost i iskrenost njegovih namjera“, rekao je.

„Zaslužuje beatifikaciju“

Papa Franjo je nekoliko puta, kako piše CNA, izrazi divljenje francuskom misliocu. U intervjuu u srpnju 2017. rekao je da vjeruje da Pascal „zaslužuje beatifikaciju“.

Godine 2021. Papa je malu, rukom pisanu bilješku koja je otkrivena ušivena u Pascalov kaput u vrijeme njegove smrti nazvao „jednim od najoriginalnijih tekstova u povijesti duhovnosti“.

Bilješka, poznata kao Pascalov Memorijal, dolazi iz mističnog iskustva u noći s 23. na 24. studenoga 1654., koje je nagnalo filozofa da proplače suzama radosnicama.

Među ostalim Pascal je napisao: „Vatra. Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, a ne filozofa i učenjaka. (…) Isus Krist. Odvojio sam se od njega; izbjegavao sam ga, odrekao, razapeo. Neka ne budem od njega nikada odvojen. On se čuva samo putovima naučavanim u Evanđelju: potpuno i slatko odricanje.“

Pascalovo iskustvo te noći 1654. dovelo ga je do gorljivijeg prakticiranja katoličke vjere s asketizmom i pisanom apologetikom.

U vrijeme svoje „posljednje bolesti“ i smrti 1662. u dobi od 39 godina, Pascal je navodno rekao: „Ako liječnici govore istinu i ako Bog da da se oporavim od ove bolesti, odlučio sam ne imati drugi posao ili zanimanje do kraja života osim služenja siromašnima.“

Papa Franjo je istaknuo da je „dirljivo shvatiti da u posljednjim danima svog života, tako veliki genij kao što je Blaise Pascal nije vidio ništa hitnije od potrebe da svoju energiju posveti djelima milosrđa.“

„Neka nam sjajno djelo Blaisea Pascala i primjer njegova života, tako duboko uronjenog u Isusa Krista, pomognu do kraja ustrajati na putu istine, obraćenja i ljubavi“, napisao je Papa, prenosi Nedjelja.