Na zasjedanju, koje je započelo 4. veljače u isusovačkoj generalnoj kuriji u Rimu, razgovaralo se o temi “Dok se Krist ne oblikuje u vama”, preuzetoj iz Poslanice svetog Pavla Galaćanima. Te se teme dotaknuo Sveti Otac kako bi istaknuo specifičnosti umijeća koje – kako je rekao – treba biti smješteno u dinamiku koja, čak i kroz bol, vodi učenika do životnog sjedinjenja sa samom osobom Spasitelja.

Papa je primijetio da je u Crkvi katkad lik odgojitelja kao pedagoga koji prenosi upute prevladao nad likom oca, te dodao: “No, naše je poslanje mnogo uzvišenije. Stoga se ne možemo zaustaviti na prenošenju učenja, pravila, etike, nego smo pozvani dijeliti ono što živimo, i to velikodušno, s iskrenom ljubavlju prema dušama, spremnošću trpjeti za druge i bezuvjetnom predanošću, poput roditelja koji se žrtvuju za dobro svoje djece.”

Citirajući apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium, Sveti je Otac istaknuo zajedničku dimenziju formacije: “Vjeru ne rađa sam svećenik, ni katehist, ni karizmatični vođa, nego Crkva, ujedinjena, živa Crkva koju čine obitelji, mladi, samci, posvećene osobe, oživljena ljubavlju i stoga željna biti plodna, prenositi svima, a posebno novim generacijama, radost i puninu smisla koje živi i doživljava.”

Papin današnji govor sadrži smjernice o tome kako ostvariti zadaću formacije u Crkvi, uzimajući u obzir da je to umijeće koje se ne može improvizirati i koje zahtijeva strpljenje, slušanje, praćenje i provjeru. Put kojim valja ići put je gorušičinog zrna, računajući na sposobnost da i najmanje zrno urodi plodom, kao što su to iskusili neki sveci koje Papa naziva “divovima duha”: sveti Ignacije Lojolski, sveti Filip Neri, sveti Josip Kalasancijski, sveti Gašpar del Bufalo, sveti Ivan Leonardi.

Osim toga, papa Lav XIV. je spomenuo traktat svetog Augustina „Poučavanje neupućenih” (De catechizandis rudibus), koji može biti izvor nadahnuća, te izrazio nadu da će poduprijeti dosljedne, privlačne i osobne životne putove koji vode do krštenja i sakramenata ili njihova ponovnog otkrivanja te pomoći onima koji započinju put vjere da dozru i očuvaju nov način života koji obuhvaća svako područje života, privatno i javno, poput rada, odnosa i svakodnevnog ponašanja. Pritom je posebno dodao: “U našim zajednicama valja njegovati formacijske aspekte usmjerene na poštivanje ljudskoga života u svim njegovim fazama, osobito one koji pridonose sprječavanju svih oblika zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba, kao i praćenju i podupiranju žrtava.”