Rana nanesena srcu Genove, tragedija za one koji su izgubili svoje najmilije, u svakom slučaju šokantan događaj za sve koji su bili primorani napustiti vlastiti dom i živjeti kao izbjeglice, tim se riječima Papa spomenuo dramatičnih trenutaka koje su, kako je napisao, proživjele obitelji koje su polazile ili se vraćale s odmora, te muškarci i žene koji su putovali zbog posla. Sveti Otac nije zaboravio taj tragični trenutak te je zajamčio svoje molitve.

Želim vam reći da vas nisam zaboravio, da sam se molio i da se molim za žrtve, za njihove obitelji, za ranjene, evakuirane, za sve vas, za Genovu. Pred takvim događajima, žalost je zbog gubitaka nesnosna i nije ju lako ublažiti, kao što je također razumljiv osjećaj nemirenja s tom velikom nesrećom koja se mogla izbjeći, napisao je Papa.

Sveti Otac napisao je da nema pripremljenih odgovora, jer pred određenim situacijama, ljudske su riječi neodgovarajuće, ali je iz svojega srca oca i brata, kako je napisao, poslao đenovskim građanima poruku. Ne dopustite da zbivanja u životu prekinu veze koje čine vašu zajednicu, da izbrišu sjećanje na ono što je učinilo tako važnim i znakovitim njezinu povijest. Uvijek kada mislim na Genovu, mislim na luku. Mislim na mjesto s kojega je otputovao moj otac, istaknuo je Papa. Mislim na svakodnevni trud, upornu volju i nade Đenovežana.

Papa Franjo ih je osim toga potaknuo da uprave pogled na Isusa „koji je prije nas prošao kroz trpljenje i smrt“. (…) Znajte da Bog naš Otac nije na naš vapaj i na naše pitanje odgovorio riječima, nego prisutnošću koja nas prati, prisutnošću Njegova Sina. Gledajmo Njega, povjerimo Njemu svoja pitanja, svoju žalost i gnjev. Muškarci smo i žene puni nedostataka i slabosti, ali imamo milosrdnoga Oca kojemu se možemo obratiti, raspetoga i uskrsloga Sina koji hodi s nama, Duha Svetoga koji nam pomaže i prati nas. Na nebu imamo Majku koja nas stalno obavija svojim plaštem i nikada nas ne napušta.

U pismu je Papa istaknuo da su Đenovežani sposobni za velike geste solidarnosti, ne predaju se i znaju biti uz one koji su u najvećoj potrebi. Želio bih vam također reći da niste sami, jer je kršćanska zajednica, Crkva u Genovi, s vama i dijeli s vama vaše trpljenje i vaše teškoće. Što smo svjesniji svoje slabosti, neizvjesnosti našega ljudskog stanja, toliko više otkrivamo ljepotu ljudskih odnosa, vezā koje nas povezuju kao obiteljī, zajednice i građansko društvo.

Nakon tako velike tragedije koja je ranila vaše obitelji i vaš grad, znali ste reagirati, podići se i gledati naprijed. Nemojte izgubiti nadu, ne dopustite da vam ju ukradu. Budite i dalje uz one koji su najviše pogođeni, stoji na kraju Papina pisma.