Primivši ih 4. studenoga u Vatikanu, Papa je podsjetio na nove izazove koji se nalaze pred sveučilištima, a koji proizlaze iz razvoja znanostī, te razvijanja novih tehnologija i potrebā društva koje potiču akademske ustanove da dadu prikladne i pravodobne odgovore. Veliki pritisak koji se osjeća na više područja društveno-gospodarskoga, političkog i kulturnog života, odnosi se i na sâm poziv sveučilišta, a posebno na zadaću profesorā da poučavaju, provode istraživanja i pripremaju mlade naraštaje kako bi postali kompetentni profesionalci u raznim disciplinama, ali i protagonisti općega dobra, kreativni vođe i odgovorni za društveni i građanski život, s ispravnim viđenjem čovjeka i svijeta, istaknuo je Papa te dodao da se u tom smislu sveučilišta danas trebaju pitati kakav prinos mogu, i trebaju, dati za cjelovito zdravlje čovjeka i za solidarnu ekologiju.

Katolička bi sveučilišta trebala, primijetio je papa Franjo, s više pronicljivosti uočiti te potrebe, razmatrajući stare i nove probleme u njihovoj specifičnosti i neposrednosti, ali uvijek unutar osobnoga i globalnog viđenja. Interdisciplinarnost, međunarodna suradnja i zajedničko dijeljenje sredstava važni su čimbenici kako bi se univerzalnost pretvorila u solidarne i plodonosne projekte u korist čovjeka, svih ljudi, te u kontekstu u kojemu oni rastu i žive.

Papa je potom primijetio kako razvoj tehnoznanosti sve više utječe na tjelesno i psihološko zdravlje ljudi. Svako poučavanje stoga podrazumijeva i pitanja svrhe, te razmišljanje o temeljima i ciljevima svake discipline. Obrazovanje svedeno na puko tehničko poučavanje ili na jednostavnu informaciju, postaje otuđenje obrazovanja; smatrati da se spoznaje mogu prenijeti izdvajajući iz njih etičku dimenziju, bilo bi jednako odustajanju od odgoja.

Potrebno je, primijetio je Papa, nadvladati naslijeđe iluminizma. Obrazovati općenito, a posebno na sveučilištima, ne znači samo napuniti glavu pojmovima. Potrebna su tri načina govora: govor razuma, govor srca i govor ruku, kako bismo razmišljali u skladu s onim što osjećamo i što radimo; kako bismo se osjećali u skladu s onim što mislimo i radimo; te kako bismo uspostavili sklad s onim što osjećamo i mislimo. Potreban je opći sklad koji nije odvojen od cjeline, istaknuo je Papa, a izvijestio Vatican News.

Posebno je Međunarodna federacija katoličkih sveučilišta pozvana, istaknuo je potom Papa, preuzeti na sebe moralni imperativ zauzimanja u uspostavljanju povezanije međunarodne akademske zajednice, uranjajući uvjerljivije svoje korijene u kršćanski kontekst u kojemu su sveučilišta imala svoje početke, te učvršćujući mrežu među starim i novijim sveučilištima. Ekosustav sveučilištā gradi se ako svaki student njeguje posebnu osjetljivost koja proizlazi iz njegove pozornosti prema čovjeku u cjelini, prema kontekstu u kojemu on živi i raste, kao i prema svemu što pridonosi njegovom promicanju.

Osvrnuvši se na temu skupa, na formaciju sveučilišnih čelnika, papa Franjo je istaknuo da je važno ulagati akademsko vrijeme u svrhu razvoja uma, ali i srca, savjesti, kao i praktičnih sposobnosti studenta. Znanstveno i teorijsko znanje valja pomiješati s osjećajnošću znanstvenika i istraživača kako rezultati studiranja ne bi bili primljeni u autoreferencijalnom smislu, odnosno samo kako bi se potvrdila vlastita pozicija, nego kako bi oni bili usmjereni u relacijskom i društvenom smislu.

U konačnici, kako je svaki znanstvenik i svaki čovjek kulture dužan više služiti jer zna više, tako i sveučilišna zajednica, ponajviše ako je kršćanskoga nadahnuća, i ekosustav akademskih ustanova, moraju odgovoriti na tu obvezu, istaknuo je Papa te, prisjetivši se na kraju riječī nedavno kanoniziranoga kardinala Johna Henryja Newmana, kazao da se Crkva ne boji spoznaje; sve pročišćuje i ne potiskuje nijedan element naše naravi, nego sve njeguje.