Svetište ima svoje korijene još u srednjem vijeku, a osobito je važno za katolike Mađare koji su većina na tome području. Biskupiju u kojoj se nalazi svetište, Alba Julija, osnovao je prije tisuću godina sveti Stjepan, mađarski kralj. Nakon 1. svjetskog rata Transilvanija je postala dio Rumunjske.

Marija posreduje ne samo pred svojim Sinom, nego i pred svakim od nas kako ne bismo dopustili da nam bratstvo ukradu glasovi i rane koje potiču podjele i razdvajanja, rekao je Papa i istaknuo „Hodočašće je spoznaja da kao narod dolazimo u svoju kuću, da smo narod čije su bogatstvo tisuće njegovih lica, kulture i tradicije. Složeni i tužni povijesni događaji ne smiju biti zaboravljeni i zanijekani, no isto tako ne mogu biti prepreka ili predmet za sprečavanje bratskog suživota“.

Hodočastiti znači biti pozvani i potaknuti da hodimo zajedno, tražeći od Gospodina milost da preobrazi stare i sadašnje nevolje i nepovjerenje u nove prilike za zajedništvo, rekao je Sveti Otac i napomenuo „To znači osloboditi se svojih sigurnosti i ugode, te tražiti novu zemlju koju nam Gospodin želi darovati. Stoga se ne smijemo bojati međusobno miješati i pomagati“.

Naime, hodočastiti znači sudjelovati u pomalo kaotičnoj plimi koja se može preobraziti u istinsko iskustvo bratstva, u povorku koja zajedno gradi povijest, te gledati ne toliko ono što je moglo biti, nego ono što nas čeka i što ne možemo više odgađati, rekao je papa Franjo i naglasio „Gospodin potiče solidarnost, bratstvo, želju za dobrom, istinom i pravdom“.

Hodočašće je obaveza boriti se, kako bi oni koji su jučer zaostali, postali protagonisti sutrašnjice, te da protagonisti današnjice ne bi sutra zaostali, rekao je Papa i nastavio „To zahtijeva naporan rad zajedničkog tkanja budućnosti. Ovdje smo zato da bismo zajedno rekli: Majko, nauči nas graditi budućnost! Poput Marije, djevojke iz maloga mjesta u Galileji, na periferiji rimskoga carstva, koja je sa svojim DA započela revoluciju nježnosti, i mi smo ohrabreni reći DA kako bismo hodili putovima pomirenja“.

Braćo i sestre, nemojmo zaboraviti: one koji riskiraju, Gospodin ne razočarava, rekao je Sveti Otac i dodao „Hodimo zajedno, riskirajmo, dopuštajući da evanđelje bude kvasac koji će prožeti sve i dati našim narodima radost spasenja u jedinstvu i u bratstvu“.

U propovijedi Papa je, osim toga, opisao svetišta kao gotovo sakramentalna mjesta Crkve kao poljske bolnice, kao mjesta gdje se nalazi nada, mjesta za slavlje i molitvu. Blaženoj Djevici Mariji dolazimo kao hodočasnici, istaknuo je. Ta misa u Sumuleu Ciucu odražavala je bogatstvo različitosti u Rumunjskoj. Prvo čitanje bilo je na rumunjskom, evanđelje na mađarskom, a propovijed se prevodila s talijanskog na rumunjski i mađarski. Molitva vjernika bila je na mađarskom, rumunjskom i njemačkom.

Ne samo po licima vjernika nego i po riječima nadbiskupa Albe Julije Györgya-Miklósa Jakubínyija, očitovala se radost zbog Papinog posjeta tom mjestu koje sveti papa Ivan Pavao II. nije mogao posjetiti 1999. godine kada je pohodio Rumunjsku. Obećao je doći ako se bude vratio u Rumunjsku. Nakon dvadeset godina, Sveti Oče, Vi ste ispunili to obećanje, rekao je nadbiskup, nakon čega je uslijedio snažan pljesak.

Pod noge Presvete Djevice Marije, Papa je položio zlatnu ružu, poseban dar Vrhovnih svećenika prigodom posjeta marijanskim svetištima kojima pape iskazuju svoju pobožnost. Nadbiskup pak Jakubínyi Papi je darovao simboličan dar „prave šume“. Naime, župe i vjerske zajednice počele su uz svoje crkve i kuće saditi stabla u znak sjećanja na posjet pape Franje. To je bio njihov način da posvjedoče Papi svoje prianjanje uz njegov nauk izražen u enciklici Laudato si’ o brizi za zajednički dom, izvijestio je Vatican News.