Posljednji javni događaj Papinog apostolskog putovanja u Sjevernu Makedoniju bio je susret s klerom i posvećenim osobama. U svojem obraćanju papa Franjo zahvalio je Bogu na prisutnosti zapadnog i istočnog obreda u toj balkanskoj zemlji. „Vidim ovdje Crkvu koja diše s oba plućna krila – latinskim obredom i bizantskim obredom – i udiše uvijek novi i obnovljeni zrak Duha Svetoga“. Papa je rekao da su oba ta plućna krila neophodna i komplementarna, jer nam „pomažu bolje kušati ljepotu Gospodina“.

Primijetivši kako crkveni služitelji često osjećaju potrebu da „izvrše procjenu“ svojega poslanja, Papa je rekao je da je bilanca obično „u crvenom“, s malo svećenika i redovnika koji služe u mnogo kuća i na velikom polju apostolata. Pozvao ih je da odbacuju karijerizam i kompleks niže vrijednosti te da budu “onaj miris koji je kadar u Crkvi i svijetu ostaviti nepogrešivi trag”, rekao je Papa upozorivši na napast “da se previše oslanjamo na sebe, a ne na Gospodina”.

Podsjetio je na revno služenje svećenika i redovnika koje ih približava ljudima: obiteljima, bolesnima, starijima, mladima bez budućnosti i siromašnima. Ti ljudi, rekao je papa Franjo, podsjećaju nas da smo „Crkva prosjaka kojima je potrebna Gospodinova milost“. „Prečesto uhvatimo sebe kako mislimo da bi stvari mogle biti drugačije da smo jaki, moćni i utjecajni“, rekao je. Istina je, međutim, da tajna naše snage leži u nečemu drugome od nas samih. „Nemojmo se lišiti onog najboljeg u našem poslanju; nemojmo ugušiti poticaje Duha“, potaknuo je Papa svećenike i redovnike.

Svećenicima i posvećenim osobama Sjeverne Makedonije poručio je da nas vjera još dublje uvlači u svijet – ne vodeći nas do toga da ga odbacujemo – uz povjerenje u Božju bezuvjetnu ljubav prema nama.

Zaključio je riječima zahvalnosti za njihovu službu i služenje: „Hvala vam što ste nam pokazali poznato lice Boga, Boga koji nas ne prestaje iznenađivati usred svih zgoda i nezgoda!“