U svojoj homiliji Papa je pozvao da „gajimo iščekivanje neba, produbljujemo želju za nebom“. Dobro nam je danas zapitati se imaju li naše želje ikakve veze s Nebom. Zato što smo u opasnosti da neprestano težimo stvarima koje prolaze, brkajući želje s potrebama, stavljajući očekivanja svijeta ispred iščekivanja Boga. Ali izgubiti iz vida ono što je važno i trčati za onim prolaznim bila bi najveća pogreška u životu. Uzdignimo svoj pogled prema gore, jer smo na putu prema Nebu, dok ovozemaljske stvari neće ići gore: najbolje karijere, najveća postignuća, najprestižnije titule i nagrade, nagomilano bogatstvo i zemaljske zarade, sve će nestati u trenu, sve. I svako očekivanje koje je u njih postavljeno zauvijek će biti iznevjereno. A ipak, koliko vremena, koliko truda i energije trošimo brinući se i žalosteći se zbog tih stvari, puštajući da napetost prema nebeskom domu oslabi, gubeći iz vida smisao tog puta, cilj putovanja, beskonačnost kojoj težimo, radosti za kojom čeznemo! Zapitajmo se: živim li ono što govorim u Vjerovanju, „iščekujem uskrsnuće mrtvih i život budućega vijeka?“ I kako stojim s tim čekanjem? Mogu li ići do onog bitnog ili me ometaju tolike suvišne stvari? Gajim li nadu ili i nastavljam kukati jer pridajem preveliku vrijednost tolikim stvarima koje su nevažne i koje će zatim proći?

Na Božjem sudu, rekao je Papa u nastavku homilije, jedina zasluga je milosrđe prema siromašnima i odbačenima: „Sve što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!”, rekao je Isus. Čini se da je Svevišnji u malenima. Oni koji prebivaju na nebesima su među najbeznačajnijima za svijet. Kakvo iznenađenje! Ali sud će se tako dogoditi jer će ga izreći Isus, Bog ponizne ljubavi, Onaj koji je rođen i umro siromašan, živio kao sluga. Njegovo mjerilo je ljubav koja nadilazi naše mjere, a mjera kojom mjeri je besplatnost. Dakle, da bi se pripremili, znamo što nam je činiti: ljubiti besplatno, ne čekajući da nam se na tome uzvrati, one koji su na listi njihovih preferencija, one koji nam ništa nemaju čime uzvratiti, rekao je Sveti Otac u homiliji na misi za pokojne kardinale i biskupe.

Danas nas Gospodin podsjeća da smrt dolazi donijeti istinu o životu i uklanja sve izlike za nečinjenje milosrđa. U času naše smrti iznenađenje će biti ugodno ako sada dopustimo da nas iznenadi Božja prisutnost koja nas čeka među siromasima i ranjenima svijeta. Ne bojmo se tog iznenađenja: idimo naprijed u onome što nam govori Evanđelje, da bismo se na posljednjem sudu našli pravednima. Ako budemo živjeli tako da iskazujemo milosrđe prema odbačenima, susret s Bogom za nas će biti slavlje. Bog čeka da bude milovan ne riječima, već djelima, rekao je Papa.

Po završetku euharistijskog slavlja Papa je, u strogo privatnom obliku, predvodio molitvu na Teutonskom groblju (Campo Santo Teutonico).