Potrebno je potpisati pakt koji će dati dušu formalnim i neformalnim obrazovnim procesima, koji ne mogu zanemariti činjenicu da je u svijetu sve intimno povezano te da je potrebno pronaći druge načine shvaćanja gospodarstva, politike, razvoja i napretka. Na putu cjelovite ekologije, specifična vrijednost svakog stvorenja stavlja se na njegovo pravo mjesto, u odnosu na ljude i stvarnost koja ga okružuje, te se predlaže stil života koji ne prihvaća kulturu odbacivanja.

Kao što je već učinio papa Ivan Pavao II., 2. lipnja 1980. godine, upravo obraćajući se UNESCO-u, papa Franjo izrazio je želju za obrazovanjem i opismenjivanjem kojima je glavni cilj izgradnja svijeta po mjeri čovjeka, kojega valja shvaćati u njegovu odnosu s drugima, sa zajednicom, prirodom i sredinom u kojoj živi. Riječ je o zajedničkom razmišljanju o obrazovanju koje uzima u obzir sve komponente osobe, od odnosa među generacijama; među nastavnicima, učenicima, obiteljima i građanskim društvom. Potreban je savez između stanovnika zemlje i ‘zajedničkog doma’ koji trebamo čuvati i poštovati. Savez je to koji uspostavlja mir, pravednost i prihvaćanje među svim narodima ljudske obitelji, kao i dijalog među religijama, ističe se u poruci.

Obrazovanje je uvijek čin nade koji nas poziva na sudjelovanje i promjenu sterilne i paralizirajuće logike ravnodušja u logiku sposobnu prihvatiti našu zajedničku pripadnost. Ne treba podcjenjivati radnu situaciju u kojoj mnogi učitelji i odgajatelji u svijetu obavljaju svoj posao. Često su to, naime, upravo „nesigurne situacije“ koje koče posebno mlade ljude koji se žele posvetiti podučavanju, ističe se u Papinoj poruci koja završava nadom da će nastojanja koja se ulažu u preobrazbi obrazovnoga pristupa pomoći u izgradnji civilizacije sklada, jedinstva, bratstva i trajnoga mira.